Postoje ljudi koji misle da rat zahtijeva pristanak obje strane, ali mi se ne slažemo s tom teorijom jer je to definicija ljubavi, a ne rata. Rat često bira nas, a ne mi njega, i zateknemo se u njemu protiv svoje volje. Mi nismo započeli rat 7. oktobra, već smo samo nastavili bitku koja je započela davno prije našeg rođenja. Od trenutka kada smo došli na svijet, našli smo se usred bojnog polja s izborom između ponižavajućeg života ili časne smrti. S obzirom da znamo samo za ponos, izbor je bio jednostavan.
Kao primjer, premijer Chamberlain je želio izbjeći rat prije nego što je Britanija ušla u Drugi svjetski rat, ali mu je Winston Churchill rekao: “Imao si izbor između sramote i rata, izabrao si sramotu, ali će ti rat svejedno biti nametnut.”
Mnogo ratova, iako izgledaju napadački, imaju odbrambenu svrhu. Poslanik Muhamed, sallallahu alejhi ve sellem, poveo je vojsku na Tebuk u naizgled napadački pohod, ali je stvarna svrha bila odbrana. Bizantinci su se pripremali da napadnu muslimane, pa je Poslanik preduzeo preventivne mjere. Ovo je primjer odbrambenog džihada, koji je obavezan za svakog pojedinca (fard ‘ajn), za razliku od napadačkog džihada koji je kolektivna obaveza (fard kifaje).
Slična je bila naša bitka 7. oktobra – odbrambena akcija prerušena u napad, preventivni korak da preduhitrimo neprijatelja. Izabrali smo rat umjesto sramote, svjesni da poslije sramote slijedi rat.
Osam mjeseci kasnije, naša odlučnost nije oslabila. Dok se neprijatelj umorio, mi smo ostali nepokolebljivi. Naša oružja i borci, poput snajperista Ghoul, govore jezikom koji svijet razumije – jezikom metaka.
Neka je mir brigadama Al-Kassam, danas, sutra i do Sudnjeg dana! Poštovanje prema njihovim umornim licima i prstima koji pritiskaju okidač. Njihova krv i duše su kupljeni od Allaha u zamjenu za Džennet. Ljubimo njihova stopala koja je Allah učvrstio u borbi na Njegovom putu.
Poput svih naroda, želimo slobodnu domovinu, graditi je kamen po kamen. Želimo domove koji neće biti uništeni tenkovima, žene čija tijela neće biti raskomadana granatama, i djecu koja neće stradati u bombardovanjima. Želimo džamije koje neće biti rušene, univerzitete koji neće postati ruševine i bolnice koje neće okupirati neprijatelj.
Volimo život i želimo da naša djeca završavaju fakultete, da slavimo vjenčanja umjesto sahrana. No, neki ljudi ostvaruju život samo našom smrću, i sudbina je da to budemo mi.
Našli smo se pred Allahovim obećanjem. On je objavio da će neprijatelje kazniti strašnim mukama, a Poslanik je obećao da ćemo čuvati Bejtul-Makdis uprkos izdaji. Najbolji džihad će biti onaj u Askalanu, kako je rekao Poslanik. Stojimo čvrsto po Allahovoj naredbi, čuvajući Kuds, čak i ako krvarimo, te po naredbi Poslanika, iako rasplačemo svoje najmilije.
Tješi nas što smo postojani uprkos cijelom svijetu, čekajući Allahovu odredbu do dolaska Isa, alejhi selam. Oružje nećemo ostaviti, jer je naš put jasan i nepokolebljiv.
