Prošlo je punih 30 godina od postizanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji je formalno prekinuo krvavi sukob u Bosni i Hercegovini. Ova okrugla godišnjica nije prošla nezapaženo – obilježena je u Daytonu, gdje je održan i značajan panel posvećen pitanjima ustavnih promjena u Bosni i Hercegovini. Uprkos nadi koju su mnogi gajili u proteklim decenijama, trenutna situacija u zemlji pokazuje da su napredak i reformski kapacitet još uvijek ozbiljno zakočeni, naročito usljed političkih blokada i sve izraženijih etnonacionalističkih narativa.
U izvještaju iz Daytona, Ivica Puljić, reporter Al Jazeere, ističe da Sjedinjene Američke Države nisu promijenile svoj stav prema regiji Zapadnog Balkana, niti prema samoj Bosni i Hercegovini. Uprkos geopolitičkim izazovima širom svijeta, američka vanjska politika i dalje pridaje veliku važnost stabilnosti Balkana.
Na panelu je učestvovao i ambasador BiH u SAD-u Sven Alkalaj, koji je podsjetio da je Bosna i Hercegovina 2010. godine bila znatno bliže euroatlantskim integracijama, uključujući i članstvo u NATO-u, nego što je to slučaj danas. Tada je zemlja dobila uslovni MAP (Akcioni plan za članstvo), što je trebalo biti korak naprijed ka punopravnom članstvu. Međutim, taj proces je ubrzo zamrznut. Alkalaj direktno ukazuje na blokade koje dolaze iz entiteta Republika Srpska kao glavni razlog za stagnaciju, naglasivši da se povezanost sa NATO-strukturama gotovo u potpunosti istopila.
U svojoj izjavi, ambasador Alkalaj izražava i određenu dozu razočaranja zbog činjenice da, nakon tri decenije od kraja rata, Bosna i Hercegovina još uvijek nema stabilne i funkcionalne političke i bezbjednosne mehanizme.
Michael Murphy, bivši američki ambasador u Sarajevu, također je uzeo riječ na panelu. Njegove poruke bile su jasne: ideje o tzv. mirnom razdruživanju unutar Bosne i Hercegovine nisu realistične. On je upozorio da bi svaki pokušaj raspada države mogao izazvati ozbiljnu destabilizaciju čitavog regiona. Iskustva iz prošlosti jasno pokazuju da se političke krize na Balkanu vrlo lako mogu preliti u nešto mnogo ozbiljnije.
Murphy se u svom izlaganju osvrnuo i na širi geopolitički kontekst, ističući da ruska invazija na Ukrajinu služi kao opomena zapadnim silama. Ona pokazuje koliko je važno da se Sjedinjene Američke Države ne povlače iz Evrope, već da ostanu čvrsto angažovane, naročito kada su u pitanju fragilni dijelovi kontinenta poput Balkana.
Tokom panela, istaknuto je nekoliko ključnih zaključaka:
-
Dejtonski mirovni sporazum jeste zaustavio rat, ali nije stvorio osnovu za funkcionalnu i inkluzivnu državu.
-
Ustav Bosne i Hercegovine, koji je proizašao iz sporazuma, i dalje je izvor brojnih problema i institucionalnih zastoja.
-
Nema stvarne političke volje među domaćim akterima da se izvrše dubinske ustavne reforme.
-
Vanjski akteri, poput SAD-a, ostaju ključni u održavanju mira i stabilnosti, ali ne mogu zamijeniti unutrašnju odgovornost.
Posebno je zanimljiv jedan citat koji dolazi iz američkog političkog establišmenta: “Ovdje imamo novu generaciju političara.” Ova rečenica nosi višeznačno značenje. S jedne strane, ona može da implicira optimizam – mogućnost novih pristupa, svježih ideja i reformskih inicijativa. S druge strane, može se protumačiti i kao kritika starog sistema i političke elite koja već decenijama dominira političkom scenom u BiH, a koja se pokazala nesposobnom da pokrene prave promjene.
Zajednički zaključak panela jeste da bez temeljitih ustavnih promjena, Bosna i Hercegovina neće moći postati ni politički stabilna ni ekonomski održiva zemlja. Dejton je zaustavio krvoproliće, ali nije izgradio državu.
U zaključku, dok se u Daytonu obilježava važna istorijska prekretnica, poruke koje stižu iz političkih i diplomatskih krugova SAD-a jasno pokazuju da međunarodna zajednica i dalje prati situaciju u BiH sa velikom pažnjom. Međutim, istinski napredak može doći samo iznutra – iz same Bosne i Hercegovine, kroz odgovorne, hrabre i reformama posvećene političke aktere. Dok god se ključne odluke budu donosile isključivo kroz prizmu etničkih interesa, napredak će ostati samo daleka nada.
Uprkos svim izazovima i zastoju u reformskim procesima, još uvijek postoji prostor za optimizam. Ključ leži u jačanju građanske svijesti, obrazovanju novih generacija koje neće biti zarobljene nacionalističkim narativima, te u podršci međunarodnih partnera koji ne odustaju od ideje stabilne, funkcionalne i evropski orijentisane Bosne i Hercegovine. Snaga promjene ne mora nužno dolaziti s vrha – ona često kreće odozdo, iz društva koje više ne pristaje na status quo. U vremenu globalnih nesigurnosti, stabilna i demokratska BiH nije samo interes njenih građana, već i širi evropski i međunarodni imperativ.
