Referendum u Republici Srpskoj: Politička Obmana ili Pravička Strategija?
U Republici Srpskoj, prema ranijim najavama Narodne skupštine ovog entiteta, danas je trebalo da se održi referendum koji bi se fokusirao na niz važnih pitanja. Ova pitanja su se ticala odluka visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, Christiana Schmidta, kao i odluka Centralne izborne komisije koja je oduzela mandat Miloradu Dodiku. Također, referendumsko pitanje je obuhvatilo i presudu Suda BiH protiv Dodika, što je dodatno zaoštrilo političke tenzije unutar entiteta. Ipak, do referenduma nije došlo, uprkos zvanično određenom datumu, što je izazvalo ozbiljne reakcije među političarima i građanima.
Planirano referendumsko pitanje je bilo koncipirano na način da bi građani trebali da se izjasne da li prihvataju ili odbacuju odluke koje su donijeli visoki predstavnici i pravosudne institucije u BiH. Ova tema je dominirala javnim diskursom u RS-u tokom posljednjih nekoliko sedmica, ali je završila bez ikakve konkretne akcije. Naime, proces je potpuno obustavljen — nisu formirane komisije, odluka nije objavljena u Službenom glasniku, a nosioci vlasti nisu pružili jasno obrazloženje za ovu situaciju.
Vukanović: “Ovo je bila prevara i obmana građana”
Lider stranke Za pravdu i red, Nebojša Vukanović, izrazio je duboko nezadovoljstvo ovom situacijom, smatrajući da je cijeli proces referenduma bio politički trik koji je imao za cilj prikupljanje podrške vladajuće strukture usred pritisaka i pravnih odluka koje se donose. Prema njegovim riječima, vlast je prvo obećala održavanje referenduma, zatim odredila datum i postavila upit, a zatim sve potpuno zaustavila bez objašnjenja. Vukanović je ukazao na to da odluka o raspisivanju referenduma nikada nije objavljena, što smatra ozbiljnim udarom na ugled institucija i primjerom institucionalnog haosa.
Pored toga, on je iznio zabrinutost zbog nedostatka javnog nezadovoljstva. “Nevjerovatno je da građani sve to šutke posmatraju, dok se svakodnevno svjedoči političkom apsurdu. Donose se zakoni koji se odmah krše, najavljuju se referendumi koji se nikada ne održe, i najavljuje bojkot koji se nakon nekoliko dana zaboravi.” Ova izjava odražava osjećaj frustracije među građanima, koji se često osjećaju nemoćno pred političkim odlukama koje direktno utiču na njihov život.
Referendum kao instrument ličnog interesa
Vukanović dalje navodi da je cijela ideja referenduma bila isključivo orijentisana ka pokušaju Milorada Dodika da ojača dojam političkog progona, predstavljajući se kao meta međunarodnih struktura. Njegova analiza sugerira da ovakvi potezi ukazuju na “kapitulaciju vladajuće politike”.
Kako on tumači, Dodik se već godinama održava na vlasti popuštajući međunarodnim zahtjevima, istovremeno urušavajući ekonomski i demografski Republiku Srpsku. Prodaja resursa, koncesije, zaduženja i rasprodaja državne imovine potvrđuju da vlast ne djeluje u korist građana.
Ovaj kontekst dodatno naglašava ne samo političku strategiju već i korištenje referenduma kao sredstva manipulacije. Naime, kako Dodik pokušava da stvori sliku o neprijateljstvu prema RS-u s međunarodnim institucijama, tako se i politička scena unutar entiteta dodatno polarizuje. Građani se sve više suočavaju sa dilemom između nacionalnog identiteta i ekonomskih realnosti, što dovodi do sve veće podjele u društvu.
Dugoročne posljedice neodržanog referenduma
Neodržavanje referenduma postavlja dodatna pitanja o pravnoj odgovornosti institucija RS i njihovoj sposobnosti da provode vlastite odluke. Ovo može ukazivati na izbjegavanje pravne odgovornosti i na sve učestaliju praksu donošenja odluka koje se nikada ne realiziraju.
S obzirom na trenutne političke tenzije i poruke o jačanju autonomije RS, analitičari očekuju da će ovaj događaj značajno uticati na imidž vlasti, posebno među onim dijelom biračkog tijela koje se osjeća iznevjereno.
Ovaj incident također može imati dugoročne posljedice po povjerenje građana u institucije. Kada građani vide da su njihova očekivanja razočarana, a izborna obećanja neispunjena, može doći do smanjenja izlaznosti na buduće izbore, što dodatno destabilizuje politički sistem. Očekivanja građana i njihovo povjerenje u institucije su ključni faktori stabilnosti svake vlasti, a ovo ponašanje može dovesti do erozije tih vrijednosti.
Zaključak: Politička neizvjesnost u RS-u
Zaključno, referendumska situacija u Republici Srpskoj predstavlja složeni splet političkih strategija, manipulacija i neispunjenih obećanja. Iako je izostanak referenduma mogao izgledati kao privremena pobjeda, dugoročne posljedice ovakvih poteza mogle bi biti osjetne, ne samo za vlast, već i za sve građane koji se nadaju boljoj i transparentnijoj budućnosti.
Bez sumnje, ovi događaji će imati odraza na političku scenu, dok se građani suočavaju sa pitanjima povjerenja i integriteta institucija.
U ovoj situaciji, važno je postaviti pitanje: koja je budućnost Republike Srpske u svjetlu političke neizvjesnosti? Građani, kao ključni akteri u ovom procesu, moraju biti svjesni svoje uloge i odgovornosti. Aktivno učešće u političkom životu, razumijevanje vlastitih prava i zahtjeva prema institucijama, mogu biti put ka boljem sutra.
Na kraju, ne smijemo zaboraviti da sve promjene počinju od nas samih, i da je građanska svijest ključno oružje u borbi za pravedniju i odgovorniju vlast.
