Admir Kahvić, brat nesretno ubijenog Armina Kahvića Buče, osjetio je potrebu da se obrati medijima kako bi razjasnio nekoliko ključnih detalja u vezi s tragičnim događajem koji je potresao njegovu porodicu. Želio je ispraviti netačne informacije koje su kružile, posebno one koje su tvrdile da je Armina do Hitne pomoći odvezla djevojka. Prema njegovim riječima, djevojka je bila kod kuće zajedno sa suprugom Admira u trenutku kada se nesreća dogodila. On je, zajedno sa dvojicom prijatelja, otišao na mjesto zločina na Igmanu, gdje su otkrili užasan prizor.
Admir je detaljno opisao šokantni trenutak kada je saznao za smrt svog brata. Telefon je bio na punjaču, a Admir je u to vrijeme bio zauzet u radnji. U 17:19 primio je propušten poziv, a kada je nazvao nazad, javio mu se Haris Džino, mladić iz Hrasnice. „Zovu me Tomo, a on mi kaže: ‘Tomo, molim te dođi na Igman, Bučo je ubijen, pretučen i ubijen’,“ prepričava Admir. Isprva zbunjen, pitao je ko mu se obraća, na što mu je Džino odgovorio da je on momak iz Hrasnice i da se znaju.
Odmah nakon poziva, Admir je zajedno sa dvojicom prijatelja krenuo prema Igmanu. Prizor koji ih je tamo dočekao bio je šokantan. „Sa svojim drugom sjedam u auto, međutim sjeda još jedan momak sa nama i mi smo pravo otišli prema igmanskom putu,“ prisjeća se Admir. Kada su stigli do automobila njegovog brata, vidjeli su Armina u vozilu. Bio je masakriran s više uboda nožem po vratu, licu i srcu. „Našli su samo devet uboda nožem,“ s teškom mukom ispričao je Admir.
Kada je shvatio težinu situacije, Admir je odmah pokušao da kontaktira Hitnu pomoć. Međutim, nije bilo dostupnih vozila na Ilidži. U trenutku očaja, pitao je da li mogu sami staviti Armina u auto i odvesti ga do Hitne, na što su iz Hitne rekli da mogu. Admir je istakao da je već tada znao da je njegov brat mrtav jer nije pokazivao nikakve znakove života. Policija ih je dočekala kod Energoinvesta, a pod policijskom pratnjom su stigli do Hitne pomoći. Kada su stigli, policija je izvukla Armina iz automobila, a medicinsko osoblje je odmah potvrdilo ono što je Admir već slutio – njegov brat je bio mrtav.
Admir Kahvić je iskoristio priliku da istakne pravu istinu o događajima toga dana. Ova izjava je bila važna kako bi se uklonile sve nejasnoće i netačne informacije koje su kružile o tome ko je prevezao njegovog brata u Hitnu pomoć. Također, njegova priča naglašava nedostatak hitnih medicinskih usluga u ključnim trenucima, što je dodatno doprinijelo osjećaju gubitka i bespomoćnosti koje je njegova porodica osjetila tokom ovog tragičnog incidenta.
Admir je ujedno javno prozvao Ammara Muzura iz Hrasnice, izražavajući uvjerenje da je upravo on odgovoran za smrt njegovog brata. Iako detalji o motivima ili okolnostima nisu u potpunosti razjašnjeni, ova optužba dodatno je pogoršala atmosferu nesigurnosti i straha među prijateljima i porodicom preminulog Armina Kahvića.
Porodica Kahvić sada traži pravdu za Arminovu smrt, a cijela zajednica pažljivo prati razvoj situacije. Ova tragična priča naglašava težinu gubitka koju porodice osjećaju u trenucima kada život izgubi nevino biće. Šok i tuga koje su pogodili porodicu su nezamislivi, a dodatna bol dolazi zbog činjenice da odgovorni još nisu privedeni pravdi.
Ovo ubistvo je izazvalo i širu reakciju unutar lokalne zajednice. Građani traže odgovore i transparentnost, kao i poboljšanje sigurnosnih usluga kako bi se spriječili slični incidenti u budućnosti. Admira i njegovu porodicu sada čekaju dugi dani suočavanja s bolom gubitka, dok se bore za pravdu i istinu. Istovremeno, njihova priča je opomena društvu o tome koliko su važne brza reakcija, pravovremene informacije i podrška u trenucima krize.
U zaključku, životna priča Admir Kahvića i njegove porodice ukazuje na teške realnosti s kojima se suočavaju žrtve nasilja i njihove porodice. Tuga, šok i osjećaj nepravde prožimaju svaki dio njihovih života nakon ovog tragičnog gubitka. I dok se oni bore za odgovore i pravdu, ovaj slučaj služi kao podsjetnik o potrebi za boljom podrškom porodicama žrtava i o važnosti pravovremenog reagovanja nadležnih institucija.
