Geopolitička Uloga Turske u Savremenom Svijetu
Turska, smještena na raskršću Evrope i Azije, oduvijek je igrala ključnu ulogu u globalnoj geopolitičkoj arhitekturi. Ova država, koja se suočava s brojnim unutrašnjim i vanjskim izazovima, postala je središte međunarodnih odnosa. U svjetlu sve većih napetosti između velikih svjetskih sila, posebno u periodu od 2025. do 2026. godine, Turska se našla u središtu nekoliko značajnih političkih kriza koje su dodatno osnažile njen međunarodni status. Ova situacija nije samo posljedica unutrašnjih politika, već i globalnih kretanja koja oblikuju odnose među državama.
Predsjednik Turske, Recep Tayyip Erdoğan, nedavno je izjavio da je Turska spremna igrati ulogu medijatora u deeskalaciji sukoba između Irana i Sjedinjenih Američkih Država. Tokom telefonskog razgovora sa iranskim predsjednikom, Erdoğan je naglasio važnost stabilnosti u regionu, posebno s obzirom na trenutne tenzije koje su se pojavile usljed vojne aktivnosti u blizini Crvenog mora. Prošle sedmice, dolazak američkog ratnog broda u luku Eilat dodatno je komplikuje situaciju. Ovaj čin može se smatrati provokacijom koja bi mogla podići tenzije na viši nivo, stoga je Erdoğanova ponuda za posredovanje značajna.
Erdoğan je tokom svog mandata nastojao učvrstiti pozicije Turske ne samo u bliskoistočnom kontekstu, već i na globalnoj sceni. Turska, sa svojom razvijenom odbrambenom industrijom i strateškim položajem, može ponuditi jedinstvene mogućnosti za posredovanje u konfliktima. Njegova diplomacija uključivala je i pokušaje uspostavljanja bolje suradnje sa Zapadom, dok istovremeno pokušava održati ravnotežu u odnosima sa Moskvom i Teheranom. Ova kompleksna mreža odnosa ne samo da osnažuje Tursku, već i stvara izazove u smislu održavanja neutralnosti u sukobima koji se odvijaju u njenom okruženju.
Jedan od ključnih trenutaka u turskoj vanjskoj politici bila je njezina uloga tokom rata u Ukrajini. Erdoğan je prepoznao priliku da se pozicionira kao posrednik između Ukrajine i Rusije, što je dodatno poboljšalo Tursku reputaciju na međunarodnoj sceni. Tijekom pregovora o izvozu žita, Turska je odigrala ključnu ulogu, omogućivši transport žitarica iz ukrajinskih luka, što je pomoglo u stabilizaciji globalnih tržišta hrane. Također, Turska je na domaćem terenu učvrstila svoj utjecaj u Siriji, gdje je podržavala protivnike režima Bašara al-Asada, a sada se okreće novim mogućnostima saradnje s arapskim zemljama u borbi protiv izraelske politike prema Palestincima. Ova kombinacija unutrašnjih i vanjskih politika dodatno komplikuje poziciju Turske na globalnoj sceni.
Centar Soufan analizirao je tursku ulogu u okviru mogućeg stvaranja “islamskog NATO-a”. Ova ideja je postala sve privlačnija, posebno nakon što je Turska tokom posljednjih godina značajno poboljšala odnose sa ključnim arapskim državama kao što su Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Egipat. Ovaj strateški pristup omogućava Turskoj da se pozicionira kao ključni igrač u regionu, sposobna da koordinira sigurnosne strategije među susjednim zemljama. Iako su se ovi odnosi razvijali, ostaje izazov prevazići povijesne tenzije i nesigurnosti koje su prisutne među tim zemljama.
U svjetlu nedavnih događaja, Turska se suočava s izazovima poput američke intervencije u Iranu. S obzirom na to da Turska dijeli dugu granicu s Iranom, Erdoğan jasno razumije da bi svaki mogući haos u toj zemlji mogao imati ozbiljne posljedice po Tursku. U tom kontekstu, Ankara je ojačala svoje vojne pozicije na granici s Iranom, pripremajući se na sve moguće scenarije. Ova vojna opremljenost ne samo da šalje poruku Iranu, već i međunarodnoj zajednici da Turska ozbiljno shvata svoje sigurnosne izazove i da je spremna zaštititi svoje interese.
Pored toga, postoje naznake o mogućem potpisivanju trilateralnog sigurnosnog sporazuma između Turske, Saudijske Arabije i Pakistana. Ovaj pakt bi omogućio članicama da se međusobno brane u slučaju napada, čime bi se dodatno učvrstila sigurnosna arhitektura u regionu. Iako postoje izazovi u izgradnji povjerenja, kao što su sumnje između lidera Saudijske Arabije i Erdoğana, strateška važnost ovog saveza mogla bi prevagnuti nad preprekama. Ovaj sporazum bi mogao postati kamen temeljac za jačanje regionalne sigurnosti i stabilnosti.
Zaključno, Turska se suočava s vremenskim izazovima i promjenama na međunarodnoj sceni koje zahtijevaju prilagodbu i inovacije u njenoj vanjskoj politici. S obzirom na sve jače tenzije u regionu, Erdoğan i njegov tim će morati pažljivo balansirati između različitih interesa kako bi očuvali stabilnost, sigurnost i prosperitet svoje zemlje. Njihova sposobnost da igraju aktivnu ulogu u oblikovanju budućnosti Bliskog Istoka će zavisiti od njihove sposobnosti da navigiraju kompleksnim mrežama odnosa i sukoba, razgovarajući s različitim akterima i gradeći strateške saveze koji će osigurati dugoročnu stabilnost Turske i njenog okruženja.
