U ovom članku iguman Danilo Pavlović iz Manastira Žitomislić dijeli svoja razmišljanja o ulozi vjere, međuljudskim odnosima i suživotu u Bosni i Hercegovini, zemlji prepoznatljivoj po svojoj multietničkoj strukturi. Povodom pravoslavnog praznika Vaskrsa, iguman Pavlović naglašava kako praznici nisu samo vrijeme radosti, već i prilika da se podsjetimo na bliskost Boga sa ljudima i na smisao koji nam je namijenjen kada smo stvoreni.
Na samom početku, Pavlović ističe važnost vjere u svakodnevnom životu. Vjera je Božiji dar, a posebno za vrijeme Vaskrsa, ljudi se podsjećaju na to kako im je Bog uvijek blizu, bez obzira na njihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost. Ovaj period donosi priliku da se vjernici prisjete raspetog i vaskrslog Hrista koji je blizak svima – muškarcima i ženama, jakima i slabima, dobrima i grešnima. Božiji poziv, prema njegovim riječima, upućen je svima, a oni koji se na njega odazovu, doživljavaju puni smisao svog postojanja, pretvarajući nevolje i tuge u radost.
Kada govori o otuđenosti u modernom svijetu, iguman Pavlović ukazuje na problem sve većeg oslanjanja na virtualne odnose, koji zamjenjuju stvarne kontakte među ljudima. Prema njemu, vjera je jedini izlaz iz ovakvog stanja, jer vraća ljude jedne drugima i Bogu. U vremenu kada su ratovi, izbjeglištvo i nerazumijevanje drugih česta pojava, vjera je most koji nas povezuje s našom humanom suštinom.
Pavlović dalje naglašava da je za suživot u BiH ključno međusobno poštovanje i uvažavanje. On smatra da niko nema isključivo pravo na određeni grad ili prostor, te da većinski narod ima posebnu odgovornost prema manjinama. Povratnici, s druge strane, moraju se prilagoditi novim okolnostima, dok svi zajedno trebamo graditi odnose zasnovane na ljubavi, razumijevanju i prihvatanju drugog i drugačijeg.
U dolini Neretve, prema riječima igumana, pravoslavci žive kao svoji na svome. Iako mnogi sebe nazivaju povratnicima, prošlo je već gotovo dvije decenije otkako su se vratili na svoje prostore. U Mostaru i okolnim selima sada žive ljudi svih starosnih dobi, uključujući djecu koja su se tu rodila i ne poznaju drugi kraj. Pavlović naglašava da, iako postoje ekonomski izazovi i borba za zaposlenje, ljudi u ovoj oblasti žive punim plućima i vole svoju dolinu Neretve.
Govoreći o vjerskim načelima, Pavlović se osvrće na to kako se ljudi vjerskih načela najviše pridržavaju tokom praznika, dok ih ostatak godine često zapostavljaju. On podsjeća da praznici nisu samo sjećanje na određene događaje, već i prilika da se aktivno učestvuje u duhovnim vrijednostima koje oni donose. Praznici nas vraćaju u Božiji plan za nas, a naš zadatak je da se trudimo ostati u tom duhovnom ozračju tokom cijele godine. Iguman naglašava da, i kad se suočimo s nevoljama i mukama, uvijek trebamo ostati uvjereni da nas Bog voli i vodi kroz teške trenutke.
Na pitanje kako zadržati moralne vrijednosti u svijetu materijalizma, Pavlović odgovara da biti moralan ne znači samo pridržavati se određenih etičkih kodeksa. Istinski moral podrazumijeva autentičnost, ljubav prema Bogu i prema svakom čovjeku. Ljubav prema drugima, prihvatanje njihovih problema i pomoć onima u nevolji su ključni elementi koji, prema Pavloviću, čine čovjeka istinski moralnim. Ako smo spremni da pomognemo siromašnima i ne osuđujemo druge, postajemo pravi ljudi.
Bosna i Hercegovina je, kako naglašava Pavlović, poznata po svojoj multietničnosti. Svaki grad, pa i sela, imaju karakter zajedničkog života različitih naroda, a to se najbolje vidi kroz prisustvo crkava i džamija koje stoje jedna pored druge. Istinsko hrišćanstvo i islam dijele zajedničku poruku mira, a Pavlović ističe da islam svojim značenjem propovijeda mir. Muslimanski pozdrav Es-selamu ‘alejkum, koji znači “mir s vama”, ističe ljepotu mira koji obje religije propovijedaju.
Zaključak koji Pavlović donosi jeste da razlike među religijama ne trebaju biti razlog za sukobe, već mogu postati bogatstvo. Ako ostanemo vjerni osnovnim načelima svojih religija, naše razlike neće biti prepreka, već će nas povezivati u ljubavi i miru. Suživot se temelji na poštovanju tih razlika i na razumijevanju da svi imamo pravo na zajednički prostor i miran život.
Lista ključnih tačaka iz ovog razgovora:
- Vjera kao Božiji dar i bliskost Boga s ljudima.
- Otuđenost u savremenom svijetu i potreba za istinskim međuljudskim odnosima.
- Suživot kroz međusobno poštovanje i uvažavanje različitosti.
- Moralne vrijednosti u vremenu materijalizma.
- Multietničnost kao bogatstvo, ne prepreka.
