Izet ef. Čamdžić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Zavidovići, prošlog petka je predvodio džuma-namaz u Gradskoj džamiji u Zavidovićima. Njegova hutba nosila je naziv “Zekat se mora platiti na račun u Medini”, a kroz nju je povukao paralelu između historijskog događaja iz vremena halife Ebu Bekra i aktuelne prakse u vezi s (ne)plaćanjem zekata u Bosni i Hercegovini. Svojim riječima, ef. Čamdžić je pokušao naglasiti važnost uplate zekata preko institucija, što je izazvalo burnu raspravu na društvenim mrežama.
Ef. Čamdžić u svojoj hutbi je podvukao kako je jedini ispravan način za uplatu zekata da se to učini putem Islamske zajednice. On je istakao da je jedino Islamska zajednica ovlaštena da pravilno raspodijeli sredstva iz zekata prema kategorijama koje su definirane u islamskim propisima. Na osnovu njegovih riječi, svaki drugi način uplate smatra se djelom koje ide protiv propisa islama, te čak i kao čin „ratovanja protiv Allaha i Njegova Poslanika“. Ove riječi su izazvale oštre reakcije među muslimanima u BiH, ali i šire, pogotovo na društvenim mrežama, gdje su mnogi izrazili neslaganje s ovakvim stavom.
Jedan od najemotivnijih odgovora stigao je od Amara Gadžuna, poznatog hafiza iz Kaknja, koji je na svom Facebook profilu podijelio opširan status u kojem kritikuje stavove ef. Čamdžića. U svom obraćanju, Gadžun je postavio niz pitanja, upućenih direktno ef. Čamdžiću, ukazujući na situaciju u kojoj mnoge porodice šehida, njihovi potomci i druge socijalno ugrožene kategorije nisu osjetile podršku Islamske zajednice kroz sredstva zekata. On se osvrnuo na stvarnost u kojoj mnoge porodice, prema njegovim riječima, ostaju nevidljive za institucije koje bi trebale brinuti o njima.
Gadžunova kritika se može sažeti kroz nekoliko ključnih tačaka:
- Prema njegovim riječima, Islamska zajednica nije prepoznala stvarne potrebe porodica šehida, što je posebno bolno jer se mnoge od tih porodica suočavaju s teškim ekonomskim uslovima.
- On naglašava da su mnogi jetimi i djeca šehida ostali zaboravljeni i nisu primili pomoć koju bi trebali dobiti iz sredstava zekata.
- Gadžun se pita kako je moguće da se ljudima koji su sami odlučili pomoći ugroženim porodicama putem direktne pomoći prijeti izjavama da je to „ratovanje protiv Allaha“, dok s druge strane, Islamska zajednica ne ispunjava svoju obavezu prema tim istim porodicama.
- Na kraju, postavlja pitanje kako će se odgovarati pred Allahom za sredstva zekata koja nisu stigla do onih kojima su namijenjena.
Gadžun se u svom statusu osvrnuo i na svoje vlastito iskustvo kao dijete šehida, ističući da njegova porodica nikada nije osjetila podršku od strane institucija. On se prisjeća teških vremena kada su preživljavali s minimalnim sredstvima, dok je, prema njegovim riječima, podrška od strane Islamske zajednice izostala. Izražavajući svoju bol i frustraciju, Gadžun ukazuje na to da mnogi u njegovoj situaciji nisu vidjeli rezultate rada institucija koje bi trebale upravljati sredstvima zekata i sadekatulfitra.
Ova polemika dodatno je osnažila raspravu o tome kako bi se sredstva iz bejtul-mala, islamskog fonda za socijalnu pomoć, trebala distribuirati. Prema islamskim učenjima, zekat se treba dijeliti određenim kategorijama ljudi, među kojima su siromašni, jetimi, putnici i oni koji su u dugovima. Islamska zajednica je tradicionalno zadužena za prikupljanje i distribuciju ovih sredstava, ali su se u praksi pojavile sumnje da li se ta sredstva zaista dijele na ispravan način i da li doista dolaze do onih kojima su namijenjena.
Zaključak Gadžunove poruke je da se ne protivi samom aktu uplate zekata putem Islamske zajednice, već načinu na koji se ta sredstva raspoređuju. On ističe da je potrebno da Islamska zajednica preispita svoj način rada i pronađe način da vrati povjerenje ljudi, posebno onih koji se nalaze u teškim životnim okolnostima. Njegove riječi pozivaju na veću odgovornost i transparentnost, te na vraćanje povjerenja među muslimanskom zajednicom.
U konačnici, ovaj slučaj otvara nekoliko važnih pitanja za bosanskohercegovačko društvo i širu muslimansku zajednicu:
- Na koji način se može osigurati transparentnost u distribuciji zekata?
- Kako Islamska zajednica može poboljšati svoju komunikaciju s vjernicima i ponovo zadobiti njihovo povjerenje?
- Na koji način bi se trebala adresirati pitanja socijalne pravde i solidarnosti unutar zajednice?
Rasprave poput ove ukazuju na to koliko je važno pitanje raspodjele zekata, ali i koliko su ljudi osjetljivi na osjećaj pravde i pravednosti unutar zajednice. Izet ef. Čamdžić i njegovi kritičari poput Amara Gadžuna predstavljaju dva različita pristupa, ali oba naglašavaju važnost da se prema zekatu pristupi s ozbiljnošću i odgovornošću, kako bi se ispunila svrha ovoga islamskog stuba. Dok se jedni zalažu za institucionalni pristup, drugi ukazuju na potrebu da institucije budu bliže narodu i da se bolje povežu s njihovim stvarnim potrebama.