Hadž, obred koji je uspostavio Allah, dželle šanuhu, prenosi se kroz generacije kao ključni događaj u životu našeg praoca Ibrahima, alejhi selam. Kada je Allah rekao Ibrahimu, alejhi selam: ”’I oglasi ljudima hadž!’ – dolazit će ti pješke i na kamilama iznurenim; dolazit će iz mjêstā dalekih.” (El-Hadždž, 27.) Ovaj obred nije samo formalnost; on predstavlja poštovanje prema Ibrahimu, kojeg je Allah učinio svojim prijateljem (Halilullah) (En-Nisa’, 125).
Da li shvatamo značaj što je Ibrahim, alejhi selam, izabran kao Allahov prijatelj? Da li smo svjesni težine te titule kad dolazi direktno od Allaha?
Allah je rekao za Ibrahima, alejhi selam: ”Zar on nije obaviješten o onome što se nalazi u listovima Musaovim i Ibrahimovim – koji je obaveze potpuno ispunjavao.” (En-Nedžm, 36-37.)
Šta li je to Ibrahim, alejhi selam, toliko ispunjavao da bi ga Allah podigao na tako visok nivo?
Teolozi su napisali mnoge interpretacije ovog ajeta, ali ono što je Ibrahim, alejhi selam, postigao je više od toga. To je nešto što niko sem Onoga koji poznaje sve svjetove ne može znati.
Putovanje na hadž kao poslušnost Allahu
Prirodno je da ljudi putuju iz različitih razloga, ali hadž je putovanje u ime Allaha, izvršavajući Njegovu naredbu. To je zapravo hijra Allahu koju svaki musliman treba živjeti, ostavljajući svoj dom, porodicu i udobnost svakodnevnog života radi služenja Allahu tokom hadža.
Kada je Allah naredio Ibrahimu, alejhi selam, da objavi hadž, znao je da većina ljudi neće biti stanovnici Mekke. Putovanje na hadž je, stoga, Božanska namjera koja simbolizira hijru Allahu.
Muslimani iz cijelog svijeta dolaze u Meku i Medinu tražeći oprost i milost od Allaha. Za svakog hodočasnika na Allahovom putu, ako umre tokom hadža, Allah je zagarantirao Džennet i najveću nagradu u aheretu: ”A onome ko napusti svoj rodni kraj radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. – A Allah mnogo prašta i milostiv je.” (En-Nisa’, 100.)
Oblačenje ihrama kao simbol napuštanja dunjaluka
Obred oblačenja ihrama, koja prekriva tijelo, uspoređuje se sa smrću i napuštanjem dunjaluka. Za razliku od prave smrti koju ljudi obično preziru, hadžija se sam umotava u ihram, prije nego što ga drugi obaviju nakon smrti. To je poput napuštanja dunjaluka i njegovih privremenih ukrasa.
Hodočasnik odlazi Gospodaru svome sa skrušenom dovom:
”Evo me, Gospodaru moj, obilazim oko Tvoje Kuće koju je sagradio ”otac” tevhida, Tvoj poslanik i prijatelj, Ibrahim, alejhi selam, i stojim na čistom brdu Arefatu kao na Sudnjem danu, stojim sa strahopoštovanjem i poniznošću, dižući ruke prema Tebi, tražeći Tvoj oprost i moleći da primiš moje pokajanje i moje obrede.
Gopodaru moj, nisam se oglušio o Tvoje naredbe iz neznanja o Tvojoj uzvišenosti, svemoći i neovisnosti od svih svjetova, i nisam se usudio prekršiti Tvoje zabrane i počiniti mnoge grijehe, zato što se ne bojim Tvoje kazne i što ne vjerujem u susret s Tobom na Sudnjem danu, nego su me, Gospodaru moj, strasti nadvladale i šejtan me je zaveo, zato mi oprosti i smiluj mi se, jer ja znam da si Ti Najmilostiviji Gospodar, Koji nikada neće odbiti Svoga roba i neće njegove ruke vratiti prazne nakon skrušene dove i iskrenog pokajanja!”
Ono što nas odvaja od dunjaluka tokom hadža trebala bi biti pouka da dunjaluk ne smije imati veći značaj od Ahireta. Naš prioritet treba biti priprema za susret sa Allahom na Sudnjem danu.
