Goganović upozorio na manjak opreme u OSBiH dok se razmatra moguće slanje vojnika u Gazu
U trenutku kada se u javnosti sve ozbiljnije govori o mogućem učešću pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u budućoj mirovnoj misiji u Gazi, iz vrha Ministarstva odbrane stiglo je upozorenje koje je ponovo otvorilo pitanje stanja u domaćem vojnom sistemu.
Zamjenik ministra odbrane Aleksandar Goganović istakao je da pripadnici OSBiH i dalje nemaju dovoljno osnovne opreme za svakodnevni rad, obuku i vježbe, uključujući nove uniforme, čizme i čak i najosnovnija sredstva poput dvogleda.
Goganović je o ovim problemima govorio gostujući na BHRT-u, u vrijeme kada na Manjači traje vježba vanjskog ocjenjivanja deklarisanih jedinica prema NATO standardima. Riječ je o procesu koji je od posebne važnosti za provjeru spremnosti jedinica, njihove obučenosti, opremljenosti i sposobnosti da djeluju po standardima koje zahtijeva saveznički okvir. Upravo zbog toga, njegove izjave dodatno su skrenule pažnju na kontrast između međunarodnih ambicija i realnog stanja na terenu.
„Pripadnici Oružanih snaga nemaju nove uniforme, nemaju nove čizme. Evo, imamo vježbu na Manjači, a, na primjer, nemamo dovoljan broj dvogleda ili slično“, poručio je Goganović, naglašavajući da se vojnici često suočavaju s nedostatkom sredstava koja su u drugim vojskama podrazumijevana. Prema njegovim riječima, takvi propusti ne utiču samo na komfor vojnika, nego direktno zadiru u kvalitet obuke, sigurnost i profesionalni izgled jedinica koje se pripremaju za ocjenjivanje.
Važno je naglasiti da ova vježba nije rutinska aktivnost, već proces koji podrazumijeva detaljno provjeravanje sposobnosti i spremnosti jedinica da ispune zahtjeve NATO standarda. Goganović je podsjetio i da je ova aktivnost trebala biti održana još prošle godine, ali je odgođena jer, kako je rekao, nisu bili ispunjeni svi potrebni uslovi. Takvo odgađanje dodatno ukazuje na dugotrajnije probleme u organizaciji, logistici i opremanju oružanih snaga.
Jedna od tema koje je posebno izdvojio odnosi se na trošenje budžetskih sredstava. Prema njegovim navodima, tokom godine je za stimulacije zaposlenima isplaćeno gotovo pet miliona konvertibilnih maraka, a Goganović je zatražio jasnije obrazloženje po kojem kriteriju se taj novac dijeli.
Smatra da bi dio tih sredstava mogao biti preusmjeren na kupovinu opreme koja je vojnicima neophodna za redovne zadatke, umjesto da se troši na stimulacije bez dovoljno transparentno objašnjenih prioriteta.
Ovakva poruka otvara šire pitanje odnosa između rashoda za ljudske resurse i ulaganja u materijalno-tehničku spremnost sistema odbrane. U praksi, vojska ne može biti efikasna samo na osnovu plate i motivacije osoblja ako ne raspolaže osnovnim sredstvima za rad. Uniforme, obuća, optika, komunikacijska sredstva i druga oprema nisu luksuz, već temelj svakog ozbiljnog vojnog sistema.
Zbog toga se njegova kritika može posmatrati i kao poziv na drugačiji raspored prioriteta u budžetu odbrane.
Osim problema s opremom, Goganović je ukazao i na loše uslove u pojedinim vojnim objektima. Posebno je izdvojio situacije u kojima postoje problemi s grijanjem i neadekvatnim električnim instalacijama, zbog čega se pojedine grijalice ne mogu koristiti. Takvi uslovi, kako je naveo, ne utiču samo na komfor nego i na svakodnevni boravak i rad pripadnika OSBiH.
U vojnim objektima, gdje se očekuje disciplina i stalna spremnost, osnovna infrastruktura bi trebala biti bezuslovno funkcionalna.
U tom kontekstu, zamjenik ministra je podsjetio i na pomoć koju Bosni i Hercegovini pruža Njemačka kroz donacije usmjerene na unapređenje infrastrukture. Ipak, prema njegovom stavu, takva pomoć ne može zamijeniti obavezu domaćih institucija da sistemski rješavaju probleme koji direktno pogađaju vojnike. Drugim riječima, međunarodna podrška može biti korisna, ali ne bi smjela biti jedini oslonac za održavanje funkcionalnosti odbrambenog sistema.
Goganović se dotakao i navoda o mogućem nestanku približno 200 tona nafte iz skladišta „Stojkovići“ u Novom Travniku. Ministarstvo odbrane je ranije formiralo tim koji treba da provjeri te tvrdnje, a on je zatražio da se utvrde sve relevantne činjenice. Ovakvi slučajevi, ukoliko se potvrde, otvaraju dodatna pitanja o kontroli zaliha, nadzoru nad vojnom imovinom i odgovornosti unutar sistema, posebno u instituciji koja upravlja resursima od strateškog značaja.
Kada je riječ o budžetu za odbranu, Goganović je spomenuo i prijedlog da on iznosi 715 miliona KM. Međutim, naglasio je da svako eventualno povećanje mora biti povezano s konkretnim potrebama i usaglašeno unutar Ministarstva odbrane. Takav stav pokazuje da pitanje budžeta nije samo pitanje većeg iznosa novca, već i jasnog plana kako će taj novac biti raspoređen između plata, opreme, infrastrukture, obuke i međunarodnih obaveza.
Moguća misija u Gazi i nova politička pitanja
Posebnu pažnju javnosti privukla je informacija da bi pripadnici Oružanih snaga BiH mogli biti uključeni u mirovnu misiju u Gazi, nakon poziva američkog predsjednika Donalda Trumpa. Goganović je rekao da je Predsjedništvo BiH načelno prihvatilo poziv, ali da se još uvijek razmatraju detalji i vode razgovori o tome kako bi eventualni angažman izgledao u praksi.
Prema njegovim riječima, riječ je o osjetljivoj temi za koju je potrebno pribaviti još informacija prije donošenja konačne odluke.
„Još uvijek nemamo dovoljno informacija, ali evo, to bi mogla biti jedna od potencijalnih mirovnih misija u narednom periodu“, rekao je zamjenik ministra odbrane, dodajući da nije moguće govoriti o konkretnom angažmanu dok se ne razjasne svi uslovi, mandat i sigurnosni okvir.
Takve misije u međunarodnoj praksi zahtijevaju vrlo preciznu procjenu političkih, vojnih i logističkih okolnosti, a za državu poput BiH one nose i simboličnu težinu, jer pokazuju stepen spremnosti da doprinese globalnoj sigurnosti.
Trenutno su u mirovnoj misiji u Centralnoafričkoj Republici angažovana tri pripadnika OSBiH, jedan oficir i dva podoficira. To pokazuje da Bosna i Hercegovina već učestvuje u međunarodnim operacijama, ali i da bi svako novo proširenje takvog angažmana moralo biti pažljivo usklađeno s postojećim kapacitetima.
Upravo tu se ponovo vraća pitanje koje je Goganović otvorio: može li zemlja slati vojnike u kompleksne međunarodne misije ako istovremeno nema dovoljno osnovne opreme za njihove redovne zadatke kod kuće?
Njegove izjave su tako ponovo pokrenule širu raspravu o prioritetima u odbrambenom sistemu Bosne i Hercegovine. S jedne strane stoji ambicija da OSBiH budu aktivan učesnik međunarodnih mirovnih operacija i da se dodatno približavaju NATO standardima. S druge strane, postoji realnost u kojoj vojnici ponekad rade bez adekvatne opreme, u objektima s infrastrukturnim problemima i u sistemu čija budžetska politika i dalje izaziva pitanja.
Upravo zbog toga ova tema ostaje više od dnevno-političke rasprave: ona je pokazatelj koliko država ulaže u vlastitu sigurnost i koliko ozbiljno shvata ulogu svojih oružanih snaga.
