Fikretu Bačiću iz Cazina, koji je izgubio 29 članova porodice, nuđene su informacije o njihovom nestanku za 30 tisuća KM: “Da sam imao, dao bih.” Fikret nije imao novac koji su od njega tražili i do danas traga za 29 članova svoje obitelji, među kojima su njegov 12-godišnji sin i šestogodišnja kćerka.
Cijena od više od 15 tisuća eura bila je iznos koji je Fikret trebao platiti za informacije o lokaciji tijela svoje djece i ostalih članova obitelji, koje su pripadnici Vojske Republike Srpske ubili prije 30 godina u Prijedoru, na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine.
Fikret je u srpnju 1992. godine izgubio 31 člana obitelji. Među žrtvama su bili njegovi sin i kćer, te supruga i majka, koji su strijeljani ispred svoje kuće u prijedorskom selu Zecovi, nakon čega su njihova tijela odvezena na nepoznatu lokaciju.
U razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE), Fikret se prisjeća susreta s “informatorom” koji je tražio tisuću maraka po osobi za informacije o 31 osobi. “Tražio je od mene tisuću maraka po glavi za informacije o 31 osobi. On je navodno bio poslan da mi kaže da postoji osoba koja traži taj novac,” rekao je.
Fikret nije imao novac koji su tražili od njega i do danas traga za 29 članova svoje obitelji, uključujući njegovog 12-godišnjeg sina i šestogodišnju kćerku. Za RSE nije želio otkriti identitet osobe koja je tražila nagradu u zamjenu za informacije, te je istaknuo da je o tom događaju obavijestio Državnu agenciju za istrage i zaštitu (SIPA), Tužiteljstvo BiH, te Institut za nestale osobe (INO) BiH.
“Da sam imao taj novac, dao bih ga. Informator mi je rekao: ‘Kad se ekshumira, tada ćeš platiti.’ No, ni ja ni obitelj nismo imali taj iznos, tako da je to ostalo neriješeno. To znaju i nadležne institucije, ali ništa nije poduzeto,” istaknuo je on.
U zločinima u Prijedoru i okolnim mjestima ubijeno je 3.176 osoba, uključujući 102 djece. Oko 30 tisuća Prijedorčana nesrpske nacionalnosti prošlo je kroz logore Trnopolje, Omarska i Keraterm. Posmrtni ostaci oko 600 ubijenih do danas nisu pronađeni.
“Svi u Prijedoru znaju tko ima informacije, a to su oni koji su devedesetih bili u kriznom štabu. Naravno, znaju i pojedine komšije, ali su im usta zaključana ključem straha, jer se boje posljedica ukoliko progovore,” ističe Fikret.
Prema službenim podacima, u BiH je do danas pronađeno i identificirano 24.300 žrtava rata od 1992. do 1995. godine. Međutim, 27 godina nakon završetka sukoba, i dalje se traga za više od 7.620 osoba.
Iz Instituta za nestale osobe BiH godinama upozoravaju da je sve manje relevantnih informacija i mogućnosti za pronalazak grobnica s tijelima ubijenih. Institut ima oko 618 tisuća maraka (oko 310.000 eura) koje mogu biti iskorištene za nagrade za informacije, ali do sada nijedna nagrada nije isplaćena jer je potrebno donijeti pravilnik koji bi regulirao ovu praksu.
Marko Jurišić, predsjedavajući Kolegija direktora Instituta, pojašnjava da novac čeka na podračunu i da će biti operativan nakon što bude usvojen odgovarajući pravilnik u suradnji sa SIPA-om.
Otac Amira H., koji je također izgubio člana obitelji, platio je 3 tisuće maraka (oko 1.500 eura) za informacije koje su dovele do pronalaska posmrtnih ostataka. Amir ističe da su se informatori bojali otkriti lokaciju zbog straha od posljedica.
Fikret i dalje traga za svojim najmilijima, a slična je situacija i s drugim obiteljima nestalih, koji su spremni platiti za informacije kako bi pronašli posmrtne ostatke svojih voljenih i konačno ih dostojno pokopali.
senzor.ba