U Bihaću, gradu na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, živi Fikret Hamidović, sedamdesetogodišnji pripadnik romske populacije, koji se već duže vrijeme suočava s izuzetno teškim životnim uslovima. Njegova situacija postala je još izazovnija nakon nedavne smrti supruge, koja mu je bila najveća podrška u životu. Ostao je da živi sam sa svojim unukom u naselju Ružica, gdje se nalazi stambeni kompleks izgrađen uz pomoć sredstava Evropske unije.
Iako bi ove zgrade trebale pružiti sigurno utočište za socijalno ugrožene porodice, život u njima nije nimalo lagan. Fikret nema nikakva redovna primanja i već je više puta tražio pomoć od lokalnih vlasti, ali nije naišao na razumijevanje niti podršku. Unatoč brojnim apelima, njegova situacija se nije promijenila, a svakodnevna borba za osnovne životne potrebe postala je njegova realnost.
Život na rubu egzistencije
Bez stalnih prihoda, Fikret se oslanja na dobrotu drugih kako bi preživio. Njegov glavni izvor hrane dolazi iz narodne kuhinje MDD Merhameta Bihać, smještene na Bedemu u centru grada. Ova organizacija redovno pruža obroke socijalno ugroženim građanima, ali sama hrana nije dovoljna da bi Fikret i njegov unuk imali dostojan život.
Ono što mu najviše zadaje brige su mjesečni računi, koje nije u mogućnosti plaćati. Struja, voda i ostale osnovne komunalne usluge postaju luksuz za nekoga ko nema ni minimalna primanja. Bez adekvatne podrške, svaki mjesec predstavlja novu neizvjesnost i dodatni teret, a njegova nemoć u borbi protiv siromaštva postaje sve očiglednija.

Minimalna pomoć bi mu promijenila život
Za razliku od mnogih koji traže velike sume novca ili luksuz, Fikret Hamidović nije zahtjevan. Njegova skromna želja svodi se na minimalnu finansijsku podršku, koja bi mu omogućila dostojanstven život. Prema njegovim riječima:
- “Sa 200 KM mjesečno bih riješio sve svoje probleme i brige. Ne tražim luksuz, samo da mogu preživjeti i živjeti kao čovjek.”
Ova izjava jasno pokazuje koliko je malo potrebno da bi se nečiji život olakšao. Međutim, uprkos jednostavnom zahtjevu, nadležne institucije i dalje ostaju nijeme na njegove molbe prenosi hayat