Nastavak suđenja u Mostaru: vještačenje psihičkog stanja Anisa Kalajdžića u centru pažnje
Na Kantonalnom sudu u Mostaru u utorak, 20. oktobra, nastavljen je glavni pretres u predmetu protiv Anisa Kalajdžića, optuženog za teško ubistvo Aldine Jahić, kao i za nedozvoljeno nabavljanje i držanje oružja te produženo krivično djelo ugrožavanja sigurnosti.
Riječ je o jednom od najpraćenijih sudskih postupaka u Hercegovini, ne samo zbog težine optužbi, nego i zbog šire društvene važnosti slučaja koji je ponovo otvorio pitanje nasilja nad ženama, dostupnosti oružja i odgovornosti institucija kada prijetnje eskaliraju u tragediju.
Na ovom ročištu saslušani su vještaci koji su, na zahtjev odbrane, izradili nalaz o općem duševnom stanju i uračunljivosti optuženog u vrijeme počinjenja krivičnih djela. Pred sudom su svoja mišljenja iznijeli psihologinja Elvedina Dervović i neuropsihijatar, subspecijalista forenzičke psihijatrije, dr. Omer Ćemalović.
Njihovo svjedočenje bilo je važno jer sud mora procijeniti ne samo šta se dogodilo, nego i u kakvom je psihičkom stanju optuženi bio u kritičnom trenutku, odnosno da li je mogao razumjeti značaj svojih postupaka i upravljati njima.
Prema navodima iz nalaza, vještačenje je provedeno na osnovu psiholoških testiranja, dostupne sudske dokumentacije i iskaza svjedoka. Upravo takav kombinovani pristup u forenzičkoj psihijatriji omogućava da se dobije što potpunija slika o ličnosti optuženog, njegovom emotivnom funkcionisanju i eventualnim poremećajima koji bi mogli imati uticaja na ponašanje.
Međutim, kako su vještaci pojasnili, postojanje emocionalne nestabilnosti ili osjetljivosti ne znači automatski da je osoba bila neuračunljiva ili bitno smanjeno uračunljiva u pravnom smislu.
Šta su vještaci utvrdili o uračunljivosti optuženog
Dr. Omer Ćemalović naveo je da Kalajdžić posjeduje visoke intelektualne sposobnosti, ali i da je njegova sposobnost razumijevanja značaja vlastitih postupaka bila smanjena, no ne bitno. Prema njegovoj ocjeni, optuženi je ranije teško podnosio prekide emotivnih veza, ali takva iskustva nisu dovela do toga da izgubi kontakt sa stvarnošću ili da bude neuračunljiv.
Drugim riječima, iako je emocionalna kriza mogla uticati na njegovo rasuđivanje, vještak smatra da nije postojala takva psihička poremećenost koja bi isključila ili značajno umanjila svijest o djelu.
Ćemalović je dodatno obrazložio da je u konkretnom slučaju uočena određena napetost i uznemirenost, ali ne i stanje koje bi upućivalo na psihotični slom ili dubok gubitak kontakta sa stvarnošću. Prema njegovim riječima, analiza ponašanja pokazala je kontinuitet u reagovanju optuženog, što znači da je, uprkos emotivnom opterećenju, i dalje bio sposoban da razumije posljedice svojih postupaka.
Takvo objašnjenje od posebnog je značaja jer se u sudskoj praksi često razlikuje emotivna kriza od medicinski i pravno relevantnog psihičkog poremećaja.
U sudnici je tako ponovo otvoreno pitanje granice između lične emotivne nestabilnosti i krivične odgovornosti. U forenzičkoj psihijatriji, upravo je to jedna od najosjetljivijih oblasti: osoba može biti emocionalno povrijeđena, ljuta, depresivna ili opsjednuta određenim odnosom, a da pritom i dalje potpuno razumije šta radi. Zato sud ne odlučuje samo na osnovu utiska, nego na osnovu stručnih nalaza koji trebaju pokazati da li su prisutni elementi koji mijenjaju stepen uračunljivosti.
Psihologinja: osjetljivost na kritiku, odbacivanje i sumnjičavost
Psihologinja Elvedina Dervović tokom svjedočenja je navela da je kod optuženog uočena izražena osjetljivost na postupke drugih ljudi, koje on, prema njenoj procjeni, često doživljava kao napad ili kao nešto usmjereno protiv njega. Govorila je o prisutnoj sumnjičavosti, osjećaju obespravljenosti te o teškoći podnošenja kritike i odbacivanja.
Takve osobine, istakla je, mogu uticati na način na koji osoba interpretira međuljudske odnose, pa i na to kako reaguje u situacijama koje doživljava kao ponižavajuće ili nepravedne.
Kao ilustraciju tog obrasca, Dervović je spomenula njegovu priču o želji da studira u Sarajevu, što mu roditelji, prema njegovom iskazu, nisu dozvolili zbog zabrinutosti za njegovu sigurnost. Ovakav primjer, kako je pojasnila, pokazuje kako osoba može dugo zadržavati osjećaj nepravde i pamtiti događaje koje smatra ličnim odbacivanjem. Ipak, ona je naglasila da takve crte ličnosti same po sebi ne znače da osoba nije svjesna svojih postupaka.
To je važno razlikovati, jer sud ne procjenjuje samo psihološki profil, nego prije svega sposobnost razumijevanja i upravljanja ponašanjem u konkretnom trenutku.
Tokom iskaza Dervović je izjavila i da je Kalajdžić tokom vještačenja naglašavao određene osobine i, prema njenoj procjeni, nastojao ostaviti utisak da je psihički poremećen. Kako je rekla, „pokušavao nas je uvjeriti da je lud“, što je njena profesionalna ocjena njegovog ponašanja tokom razgovora i testiranja.
Takva tvrdnja dodatno je privukla pažnju jer otvara pitanje da li je optuženi pokušavao uticati na percepciju vještaka i tako oblikovati nalaz u svoju korist.
Na pitanje odbrane o navodima Kalajdžićeve majke da je znao razgovarati sam sa sobom, psihologinja je pojasnila da takvo ponašanje samo po sebi nije dokaz psihotičnog poremećaja. Isto je rekla i za izostajanje s posla, o kojem je majka govorila u svom ranijem svjedočenju, naglasivši da ni to nije dovoljno da bi se izveo zaključak o ozbiljnoj mentalnoj bolesti.
Prema njenom objašnjenju, mnogi oblici neobičnog ponašanja mogu imati različite uzroke i ne moraju nužno značiti psihijatrijsku dijagnozu.
Šta znače navodi o prijetnjama, oružju i ponašanju prije tragedije
Dervović je također govorila o ranijim prijetnjama samoubistvom, navodeći da bi roditelji, da su ih zaista doživjeli kao ozbiljne, vjerovatno potražili stručnu pomoć za sina. Osim toga, prema njenom nalazu, postojali su i pokazatelji da je optuženi određeno olakšanje doživio nakon kupovine pištolja.
Taj detalj je posebno osjetljiv, jer u ovakvim predmetima sud ne razmatra samo psihičko stanje optuženog nego i okolnosti koje upućuju na planiranje, pripremu i odnos prema oružju.
U pravnom smislu, pitanje nabavke i držanja oružja često ima širi značaj od samog tehničkog prekršaja. Kada je povezano s prijetnjama, konfliktnim odnosima i kasnijim nasiljem, oružje postaje faktor koji dramatično povećava rizik od fatalnog ishoda.
Zbog toga se u ovakvim postupcima sa posebnom pažnjom analizira i ponašanje optuženog prije zločina: da li je bilo znakova eskalacije, da li su postojale prijetnje, da li je tražio oružje i kakvu je psihološku dinamiku pokazivao u odnosu na žrtvu.
Ovaj predmet je i širi podsjetnik na to koliko je važno ozbiljno reagovati na znakove nasilja, prijetnji i emotivne kontrole u partnerskim odnosima. U društvu se često kasno prepoznaje da verbalne prijetnje, opsesivno ponašanje i posesivnost mogu prerasti u tragediju. Zato ovakva suđenja nisu važna samo zbog individualne krivice, nego i zbog poruke koju šalju institucijama, porodicama i zajednici: prevencija mora početi mnogo ranije nego što se dođe do sudnice.
Suđenje se nastavlja, a daljnji tok postupka zavisit će od novih dokaza, ocjene ranije izvedenih iskaza i konačne odluke sudskog vijeća. Anis Kalajdžić je optužen za teško ubistvo Aldine Jahić, kao i za druga krivična djela navedena u optužnici, a sud će tek nakon cjelokupnog dokaznog postupka donositi zaključke o njegovoj krivičnoj odgovornosti.
Dok pravosudni proces traje, javnost s pravom prati svaki detalj, svjesna da će ishod ovog predmeta imati značaj daleko izvan same sudnice u Mostaru.
