Bošnjaci u Srbiji mijenjaju politički obrazac: SNS i Studentska lista preuzeli primat u Sandžaku
Rezultati posljednjih izbora u Srbiji pokazali su značajan politički zaokret među Bošnjacima u Sandžaku, regiji u kojoj su decenijama dominantnu ulogu imale stranke koje se izravno obraćaju ovoj nacionalnoj zajednici. Ovoga puta, međutim, birači su u više sredina dali prednost Srpskoj naprednoj stranci (SNS) i Studentskoj listi, dok su bošnjačke političke partije ostvarile znatno slabiji učinak nego ranije.
Takav ishod ne govori samo o raspodjeli glasova, nego i o dubljim promjenama u političkom ponašanju, raspoloženju birača i odnosu prema lokalnim liderima koji godinama predstavljaju Bošnjake u Srbiji.
Najizraženiji primjer takvog trenda vidi se u Novom Pazaru, gdje je Studentska lista osvojila 38,76 posto glasova, dok je SNS dobio 18,95 posto. Među manjinskim strankama najbolje je prošao SDP-CDP, na čelu s Rasimom Ljajićem, sa 20,64 posto, dok je SDA Sandžaka ostala na 9,48 posto, a Stranka pravde i pomirenja Usamea Zukorlića na 6,5 posto.
Ovakav rasplet pokazuje da su tradicionalne bošnjačke političke opcije izgubile dio povjerenja birača, naročito među mlađom populacijom i onima koji su očito tražili novu političku poruku, drugačiji ton ili manje opterećen odnosima unutar sandžačke političke scene.
U Tutinu, gdje se godinama očekivalo da će bošnjačke stranke imati snažnu prednost, situacija je ipak iznenadila mnoge. SDA Sandžaka ostvarila je pobjedu sa 35,45 posto glasova, ali je Studentska lista odmah iza nje sa 20,09 posto, dok je SPP Usamea Zukorlića u njegovom rodnom gradu završila tek na trećem mjestu sa 14,2 posto. SNS je u Tutinu dobio 12,73 posto, a SDP 11,46 posto.
Ovaj rezultat je važan jer pokazuje da i u sredinama koje se tradicionalno smatraju uporištima bošnjačkih stranaka više ne postoji automatska lojalnost birača, već se glasovi dijele između više političkih adresa.
Sjenica je također donijela zanimljiv politički rezultat. Tamo je SNS osvojio 25,5 posto glasova, dok je Studentska lista bila vrlo blizu sa 24,89 posto. SPP je završio na 16,59 posto, SDA Sandžaka na 14,32, a SDP na 7,83 posto. Ovakva raspodjela pokazuje da se u Sjenici, kao i u drugim dijelovima Sandžaka, biračko tijelo više ne svrstava isključivo prema etničkom ili identitetskom ključu.
Umjesto toga, dio glasača očito se odlučuje za opcije koje percipira kao praktičnije, organizovanije ili bliže aktuelnim društvenim pitanjima, pa i onda kada te opcije nisu klasične bošnjačke liste.
Posebno upečatljivi su rezultati iz Prijepolja i Priboja, gdje su SNS i Studentska lista zajedno osvojili gotovo cijeli politički prostor. U Prijepolju je SNS dobio 41,23 posto glasova, a Studentska lista 42,68 posto, što znači da su ove dvije liste zajedno došle do skoro 84 posto podrške. SDP je ostao na 5,32 posto, SPP na 4,48, a SDA Sandžaka na svega 2,17 posto.
U Priboju je situacija slična: SNS je osvojio 44,54 posto, Studentska lista 41,72 posto, dok su bošnjačke stranke ostale daleko iza, sa skromnim rezultatima SDP-a od 3,67 posto, SPP-a od 2,31 i SDA Sandžaka od 1,15 posto. Ovakvi podaci sugeriraju da se politička borba u ovim sredinama više ne vodi samo unutar bošnjačkog korpusa, već i između šire državne politike i novih pokreta koji nastupaju s izraženim protestnim ili reformski intoniranim narativom.
Ni Nova Varoš, iako naseljena i bošnjačkim stanovništvom, nije pokazala jačanje manjinskih stranaka. Studentska lista je u toj općini dobila 49,18 posto podrške, SNS 44,81 posto, dok su rezultati bošnjačkih stranaka bili gotovo simbolični: SDP 0,64 posto, SPP 0,28 posto, a SDA Sandžaka 0,1 posto. Takvi brojevi ukazuju na ozbiljan problem za stranke koje se godinama pozicioniraju kao prirodni predstavnici bošnjačke zajednice.
Kada u sredinama s bošnjačkom populacijom njihove liste osvoje tek tragove glasova, jasno je da birači šalju poruku nezadovoljstva, umora od političkih podjela ili nepovjerenja u političke elite koje dugo dominiraju lokalnom scenom.
Prema trenutnim podacima koje je objavila Republička izborna komisija Srbije, rezultati još nisu potpuni, jer nedostaju podaci s nekoliko biračkih mjesta, uključujući i dio glasova iz dijaspore. Ipak, već sada je vidljivo da će ovi izbori ostaviti snažan trag u političkoj analizi Sandžaka.
Ne radi se samo o statistici, nego o mogućem početku novog odnosa između birača i stranaka, posebno među Bošnjacima koji su do sada uglavnom glasali za partije iz vlastitog nacionalnog spektra. Novi obrazac glasanja može značiti i da se biraju opcije koje nude snažniju državnu infrastrukturu, konkretnije poruke ili manje unutrašnjih podjela nego što je to slučaj kod manjinskih političkih aktera.
Politički posmatrano, ovakvi rezultati otvaraju nekoliko važnih pitanja. Prvo, koliko su bošnjačke stranke zaista uspjele ostati povezane s problemima svakodnevnog života građana Sandžaka? Drugo, da li su birači kažnjavali dugogodišnje političke sukobe i rivalstva unutar bošnjačkog korpusa? Treće, koliko je Studentska lista uspjela privući mlade, obrazovane i politički nezadovoljne glasače koji traže novu vrstu političkog izraza?
Odgovori na ta pitanja neće biti važni samo za izbore na državnom nivou, nego i za buduće lokalne političke odnose u Novom Pazaru, Tutinu, Sjenici, Prijepolju, Priboju i Novoj Varoši.
Ono što je već sada jasno jeste da su ovi izbori pokazali značajan pomak u biračkom ponašanju Bošnjaka u Srbiji. Umjesto dosadašnjeg automatskog oslanjanja na nacionalne stranke, dio birača se okrenuo SNS-u i Studentskoj listi, čime je politička karta Sandžaka postala složenija i nepredvidivija.
Ako se ovaj trend nastavi, bošnjačke partije će morati ozbiljno preispitati svoj rad, način komunikacije s biračima i sposobnost da ponude uvjerljiv program koji nadilazi tradicionalne etničke i lične podjele. U suprotnom, postoji realna mogućnost da će njihova uloga u budućnosti biti sve slabija, čak i u sredinama gdje su nekada bile gotovo neprikosnovene.
