Odnosi između Francuske i Alžira posljednjih mjeseci prolaze kroz ozbiljnu diplomatsku krizu, koja je dodatno produbljena odlukom francuskog predsjednika Emmanuela Macrona da pokrene postupak ukidanja viznih izuzeća za alžirske zvaničnike i diplomate. Ova mjera predstavlja jednu od najvećih eskalacija u dugotrajno složenim odnosima između dvije zemlje, koji su obilježeni historijom kolonijalizma, političkim nesuglasicama i aktuelnim geopolitičkim sporovima.
Macron je od svog premijera i ministra vanjskih poslova zatražio da opozovu sporazum iz 2013. godine, koji je Alžircima s diplomatskim ili službenim pasošem omogućavao bezvizni ulazak u Francusku i boravak do 90 dana. Ova odluka dolazi nakon što je Jean-Noël Barrot, francuski ministar vanjskih poslova, najavio protjerivanje alžirskih diplomata bez važećih viza, kao odgovor na prethodno protjerivanje francuskih državnih službenika iz Alžira.
Razlozi za trenutnu eskalaciju višestruki su, a jedan od ključnih povoda jeste francusko priznanje suvereniteta Maroka nad Zapadnom Saharom prošle godine. Taj potez izazvao je snažno negodovanje Alžira, koji otvoreno podržava prosaharski pokret Polisario i pruža mu utočište.
Da bi se razumjela dubina ovog sukoba, potrebno je sagledati nekoliko važnih činjenica:
-
Historijska pozadina: Alžir je stekao neovisnost nakon više od stoljeća brutalne francuske kolonijalne vlasti, što je ostavilo duboke rane u kolektivnoj svijesti obje države.
-
Geopolitički sporovi: Dok Maroko uglavnom kontroliše Zapadnu Saharu, njegovo pravo na taj teritorij nije međunarodno priznato. Francuska, zajedno sa Španijom i SAD-om, stala je na stranu Maroka, dok je Alžir odlučan u podršci Sahrawi narodu.
-
Diplomatske tenzije: Osim teritorijalnih nesuglasica, Francuska je izrazila zabrinutost zbog zatvaranja dvojice svojih državljana u Alžiru – pisca Boualema Sansala i novinara Christophea Gleizesa.
Sansal je osuđen na pet godina zatvora pod optužbom za potkopavanje nacionalnog jedinstva, nakon što je u jednom intervjuu izrazio podršku Maroku u sporu sa Alžirom i izjavio da “mala mjesta bez historije na kraju bivaju kolonizirana”. S druge strane, Gleizes je dobio sedam godina zatvora zbog zagovaranja terorizma, nakon što je intervjuisao čelnike nogometnog kluba povezanog sa separatističkim pokretima unutar Alžira.
Reakcija Alžira na Macronovu odluku bila je brza i oštra. Ministarstvo vanjskih poslova te zemlje poručilo je da je Francuska sama insistirala na sporazumu o viznim olakšicama te da će Alžir “rado iskoristiti priliku da jednostavno i jasno objavi svoje povlačenje” iz istog. Dodali su kako Francuska od početka ove krize pribjegava prijetnjama, ultimatumima i pritiscima, ali da Alžir ne prihvata nikakav oblik ucjene bez obzira na njen izvor.
Macron, koji je ranije javno pozivao na smirivanje tenzija i očuvanje odnosa, sada otvoreno priznaje promjenu kursa: “Nemamo drugog izbora nego zauzeti čvršći pristup”, rekao je u intervjuu za francuski list Le Figaro. Ovakva retorika jasno ukazuje da Pariz namjerava pooštriti politiku prema Alžiru, iako je svjestan osjetljivosti teme u vlastitom društvu.
Posebno treba naglasiti da Alžirci čine najveću imigrantsku zajednicu u Francuskoj, a milioni francuskih državljana imaju alžirsko porijeklo. To znači da svaka diplomatska odluka, posebno ovako oštra, ima i značajne unutrašnjopolitičke posljedice.
Ova situacija može imati nekoliko mogućih posljedica:
-
Produbljivanje diplomatskog jaza – Ako obje strane nastave s mjerama odmazde, odnosi bi mogli dosegnuti najnižu tačku u posljednjih nekoliko decenija.
-
Uticaj na ekonomsku saradnju – Francuska i Alžir imaju značajne trgovinske veze, a eventualne sankcije ili prekidi sporazuma mogli bi pogoditi obje ekonomije.
-
Migracijski pritisci – Zatezanje viznog režima moglo bi uticati na tok ljudi između dvije zemlje, što je posebno osjetljivo pitanje u Francuskoj.
U zaključku, trenutna kriza između Francuske i Alžira predstavlja složenu kombinaciju historijskih trauma, geopolitičkih sukoba i savremenih diplomatskih kalkulacija. Dok Macron naglašava potrebu za čvršćim pristupom, Alžir ostaje nepokolebljiv u stavu da neće podleći pritiscima. Budući razvoj događaja zavisit će od spremnosti obje strane da pronađu zajednički jezik, ili od njihove odlučnosti da zadrže sadašnji kurs konfrontacije.
