U jednom pitomom selu nadomak Kladnja, svoju životnu priču ispisuju supružnici Paša i Munib, simboli istinske ljubavi, nesebičnosti i odanosti. Njihova bračna zajednica traje već više od četiri decenije, a priča o njihovom životu predstavlja inspiraciju svima koji vjeruju u snagu dobrote i topline ljudskog srca.
Paša, porijeklom iz Mrkonjić Grada, i Munib, rodom iz Kladnja, upoznali su se u Vlasenici, gdje je Munib radio. Njihovo poznanstvo desilo se gotovo sudbinski.
– Ja sam našla njega, on mene… Bili smo kao stvoreni jedno za drugo, ispričala je Paša sa osmijehom prisjećajući se prvih dana njihove ljubavi.
Njihov dom, iako nije bio ispunjen biološkom djecom, nikada nije bio lišen topline i iskrene porodične atmosfere. Prije oko trideset godina, život im je donio izazov koji će zauvijek obilježiti njihovu sudbinu.
Jednog dana, pred njihova vrata stigla je četveromjesečna djevojčica. Njena baka, nesposobna ili možda nespremna da preuzme odgovornost za odgoj, ostavila ju je samu i nezaštićenu. Paša, duboko dirnuta prizorom bespomoćnog djeteta, donosi odluku koja će promijeniti sve – odlučuje da je uzme pod svoje okrilje.
– Iako nisam imala svoju djecu, kao najstarije dijete u porodici znala sam se brinuti o bebama. Bilo je teško. Djevojčica je plakala za majkom, trebalo je priviknuti je na flašicu. Bilo je trenutaka kada sam mislila da neću izdržati. Ali gdje god sam išla, ona je bila uz mene, emotivno se prisjetila Paša.
Djevojčici su dali novo ime – Samira. Iako joj je pravo ime bilo Hadžira, Paša je osjetila potrebu da joj podari novo ime koje će nositi kroz život. Uz Muniba i Pašu, Samira je rasla kao njihova vlastita kćerka. Njena prva riječ bila je upravo ono što su priželjkivali – mama.
Njihova sreća bila je potpuna sve dok ratni vihor nije unio nemir i tugu. Nakon završetka rata, biološki roditelji male Samire saznali su gdje se nalazi. U jednoj hladnoj noći, skriveni od pogleda, došli su i odveli djevojčicu, ostavljajući Pašu i Muniba u potpunoj agoniji.
– Nikada neću zaboraviti taj trenutak. Srce mi je bilo slomljeno. Ona je bila naše dijete, znala je samo za nas, ispričala je Paša sa suzama u očima.
Isprva su pokušali dogovoriti kompromis:
-
15 dana kod Paše i Muniba
-
15 dana kod bioloških roditelja
Međutim, ubrzo su biološki roditelji napustili to područje, odnijeli Samiru sa sobom i potpuno prekinuli svaki kontakt.
Iako ih je fizička udaljenost razdvojila, emotivna povezanost između Paše i Samire nikada nije iščezla. Paša je bila iskrena prema Samiri od početka – uvijek je znala da će djevojčicu jednog dana zanimati ko su joj pravi roditelji.
– Bilo bi sebično sakriti joj istinu. Htjela sam da zna ko je i odakle potiče, objasnila je Paša.
Prolazile su godine, a Samira je ostala duboko u Pašinom srcu. Sve do jednog dana kada je stigao neočekivan znak života – zahtjev za prijateljstvo na Facebooku od Samire Šahinović. Paša u početku nije shvatila o kome je riječ, ali ubrzo je stigao poziv.
– Majko, sjećaš li me se? To sam ja, Samira, čulo se s druge strane linije.
U tom trenutku Pašu su preplavile emocije. Samira, sada odrasla žena, živjela je u Belgiji, udala se i osnovala porodicu. Iako daleko, njihova srca su ostala neraskidivo vezana.
Od tada su se Paša i Samira ponovno povezale i redovno se posjećuju. Bilo u Bosni, bilo u Belgiji, njihova ljubav ne poznaje granice. Danas, Samira ima dvoje djece, a Paša s ponosom nosi titulu njihove nane.
Zanimljivo je da i Samirin biološki otac dolazi da posjeti Pašu, duboko zahvalan što su upravo ona i Munib pružili njegovoj kćerki ljubav i dom u najtežim trenucima prenosi pressmediabih
Priča je objavljena na kanalu Alena Avdića, a pogledajte je u nastavku:
