Jedna od najvećih blagodati i pouka zime,-na što mnogi ljudi ne obraćaju pažnju,- je, svakako, i to da nas zimska zemherija (hladnoća) podsjeća na džehennemsku zemheriju (hladnoću) od koje se Allahu trebamo utjecati i dobrim djelima tražiti spas od nje…
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada u danu žestoke hladnoće rob kaže: „La ilahe illellah, što je danas žestoka hladnoća! Allahu moj, sačuvaj me džehennemske zemherije (hladnoće)“, Uzvišeni Allah kaže Džehennemu: „Jedan od Mojih robova zatražio je od Mene da ga zaštitim od tvoga zemherira (hladnoće) i Ja te uzimam za svjedoka da sam ga zaštitio.“ Upitali su: „A šta je to džehennemska zemherija?“ Rekao je: „ To je prebivalište u koje će biti bačen nevjernik i u kojem će se raspadati od žestoke hladnoće.“
(Hadis Bilježi Ibn Es-Sunni u djelu „Amelu-l-jevmi ve-l-lejle, 100/301 i El-Bejheki u djelu El-Esmai ve-s-sifati, 177-178. ) Iako vjerodostojnost ovoga hadisa nije potvrđena, hladnoća koja nas je zadesila, ipak nas treba podsjećati na džhennemski zemherir (hladnoću), od koje svakako trebamo tražiti zaštitu od Allaha.
Prenosi također Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Džehennemska vatra se požalila svome Gospodaru i rekla: „Sama sebe pojedoh (uništih).“ Allah joj je dopustio dva oduška, jedan zimi, a jedan ljeti i to je najveća vrućina i najveća hladnoća koju osjećate.“ (Buhari, 3020, Muslim, 977)
Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, da je rekao: „Stanovnici Džehenema će zatražiti spas od vatre, pa će im biti poslan hladni vjetar od čije hladnoće će se kosti raspadati, a oni će zatražiti da im se ponovo vrati džhennemska vrelina.“ (Ibn Ebi Dunja u djelu Sifetu-n-nar, 152.)
Prenosi se od Abdul-Melika ibn Umejra da je rekao: „Čuo sam da će stanovnici Džehennema zamoliti njegova čuvara da ih izvede u kraj Džehennema. Bit će izvedeni, ali će zateći nesnosnu i ubitačnu hladnoću-zemherir, tako da će se ponovo vratiti u vatru, zbog hladnoće koju su tamo našli.“ Kao što vidimo, kako god će stanovnici Džehennema biti kažnjavani nesnosnom vrućinom, tako će biti kažnjavani i nepodnošljivom hladnoćom, koja se naziva zemherir. Uzvišeni Allah kaže: „Pa neka okušaju vodu ključalu i hladnoću nesnosnu (gassak).“ (Sad, 57.) Ibn Abbas je rekao: „Gassak je hladna zemherija koja će svojom hladnoćom pržiti.“ Neki su kazali da je gassak hladna smrdljiva kapljevina.
Jedan pobožnjak je rekao: „Nikada nisam gledao snijeg kako pada, a da se nisam sjetio lepršanja listova (suhufa) na dan proživljenja i okupljanja.“
Pravi vjernik iz svakog prizora i događaja treba da izvuče pouku, a naročito iz onih neuobičajenih i rijetko vidljivih, kao što su ekstremne vrućine i hladnoće. Prenosi se da je Zubejd El-Jami jedne noći ustao da klanja noćni namaz. Došao je do posude u kojoj je bila voda za abdest i kada je stavio ruku u nju, osjetio je da je voda izuzetno hladna, skoro da se zaledio od njene hladnoće. Tada se sjetio zemherira (džhennemske hladnoće) i ruka mu je ostala u posudi, koju nije izvadio sve dok nije svanulo. Ujutro je došla njegova služavka i kada ga je zatekla u takvom stanju, upitala je: „Šta je tebi, gospodaru? Zašto nisi klanjao ove noći kao što obično klanjaš, nego tako sjediš u tom stanju?“On je odgovorio: „Teško tebi! Stavio sam ruku u ovu posudu u kojoj je bila izuzetno hladna voda. Sjetio sam se zemherira i tako mi Allaha, nisam osjetio žestinu hladnoće sve dok mi ti nisi došla. “Zaboravi i nikome o ovome ne pričaj dok sam živ.“ Niko za to nije ni saznao, sve dok, Allah mu se smilovao, nije umro.“
Hladnoća je teža od vrućine
Iako je vrućina teško podnošljiva,-ona uglavnom nije ubitačna,-ipak je hladnoća gora i teža za podnošenje. Zbog toga se ljudi više pribojavaju hladnoće, nego vrućine, na što upućuje i sam Kur’an. Uzvišeni Allah na početku sure En-nahl spominje glavne i osnovne blagodati koje je dao čovjeku od kojih je i stoka. Uzvišeni kaže: „i stoku On za vas stvara, njome se od hladnoće štitite, a i drugih koristi imate, a njome se i hranite.“ (En-Nahl, 5.) A na kraju sure spominje ono što nadopunjava spomenute blagodati, pa kaže: „..i odjeću koja vas čuva od vrućine i daje vam i oklope koji vas u borbi štite, i tako vam upotpunjava blagodat svoju, da bi ste bili poslušni.“ (En-Nahl, 81.)
Uzvišeni Allah u ovome ajetu, odjeću kojom se štitimo od hladnoće, nije spomenuo kao ono čime se upotpunjava Njegova blagodat, zbog toga što ju je spomenuo sa osnovnim i glavnim blagodatima na početku sure. Zaista je odjeća, a posebno ona od krzna i vune, velika blagodat bez koje bi teško podnijeli zimu i velike hladnoće. To najbolje osjetimo i dokučimo kada slabo obučeni izađemo napolje u ovim danima ekstremnih hladnoća.
Savršenstvo blagodati koje će uživati stanovnici Dženneta, ogleda se i u tome da u njemu neće osjetiti ni vrućine ni hladnoće. Uzvišeni Allaha kaže: „.. naslonjeni na divanima, oni u njemu ni žegu ni hladnoću neće osjetiti.“(El-Insan, 13.) Katade je rekao: „Allah je znao da žega i žestoka hladnoća uznemiravaju ljude i pričinjavaju im neugodnosti, pa ih je (džennetlije) u Džennetu sačuvao i jednog i drugog ezijeta.“
Sjetimo se gladnih i nemoćnih
Dok sjedimo u svojim toplim domovima, siti i bezbjedni, sjetimo se onih beskućnika, siromašnih i gladnih, koji u svakom mjestu ima i koji u ovim hladnim zimskim danima, nemaju tople domove, nemaju šta naložiti i nemaju čime nahraniti svoju čeljad. Pomozimo ih u ovim danima nepodnošljive hladnoće i zime. Odnesimo im hrane, odjeće i ogrijeva. Tako ćemo se najbolje Allahu zahvaliti na blagodatima koje nam je podario.
Isto tako, nemojmo zaboraviti našu braću muslimane u islamskom svijetu, koji ne uživaju blagodati koje mi uživamo, a naročito muslimane u Palestini i Siriji, koji trpe torture nasilnika i koje ove zimske dane provode u strahu, nesigurnosti, mnogi od njih bez svoga doma, u kolektivnim centrima i šatorskim naseljima. Sjetimo ih se pa makar dovom, jer oni su naša braća muslimani, oni su ljudi. To je naša najmanja obaveza i pokazatelj našeg imana. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Vjernike u njihovoj međusobnoj samilosti, ljubavi i suosjećanju, vidiš kao jedno tijelo. Kada jedan organ oboli, cijelo tijelo zbog toga osjeća nesanicu i groznicu.“
Abdulvaris Ribo, prof. n-um
