U razgovoru za portal Raport, Nurko Pobrić, stručnjak za ustavno pravo, iznio je svoje stavove o trenutnoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini, fokusirajući se na slučaj Milorada Dodika i njegovog suđenja pred Sudom BiH. Pobrić smatra da bi oslobađanje Dodika imalo strašne posljedice za cijelu državu, jer bi se time postavila presedan koja bi mogla izazvati ozbiljne političke posljedice. Oslobađanje Dodika značilo bi da bi sve odluke koje je donio Visoki predstavnik Christian Schmidt bile proglašene nelegalnima, čime bi vlasti Republike Srpske mogle početi tražiti poništavanje odluka koje su ranije donijeli visoki predstavnici.
Prema Pobriću, u posljednjem periodu postojala su dva ključna politička koraka koja je napravila Narodna skupština Republike Srpske (NSRS). Jedan od njih uključivao je pokušaj blokiranja rada državnih institucija, uključujući Parlament BiH, što je, kako tvrdi Pobrić, već isproban model ponašanja, koji iako politički motiviran, dugoročno šteti interesima RS. On dalje objašnjava da cilj ove politike nije nužno napad na ustavni poredak, već se radi o procesu secesije koji se temelji na stalnom umaranju države i njezinih institucija, što bi moglo dovesti do destabilizacije BiH. Ovaj proces, prema Pobriću, ovisi u velikoj mjeri o tome što će međunarodna zajednica učiniti da zaustavi ove političke pritiske i djelovanja iz RS.
Jedan od najozbiljnijih izazova, kako Pobrić ističe, leži u pitanju legitimnosti mandata Visokog predstavnika Christiana Schmidta, kojeg vlasti RS žele osporiti. To bi, prema njegovim riječima, bio pravi početak ozbiljnog napada na ustavni poredak. Dodik i njegovi suradnici žele dokazati da Schmidt nije legalno izabran, čime bi pokušali osporiti sve odluke koje je donio. U tom kontekstu, Pobrić vidi trenutnu situaciju kao odmjeravanje snaga između Dodika i Schmidta, gdje presuda Suda BiH treba odlučiti pitanje Schmidtove legalnosti. Pobrić smatra da bi sudska odluka trebala biti jednostavna, no ističe da je sve na sutkinji Seni Uzunović, koja ima ogroman zadatak donijeti presudu koja može oblikovati budućnost zemlje.
Pobrić također objašnjava da je Aneks 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma jasno definirao ulogu Visokog predstavnika kao konačnog tumača svih sporazuma i odluka na terenu, što znači da Schmidt ima zadnju riječ u interpretaciji i primjeni zakonodavstva, a nitko ne može biti iznad njega u tom procesu. Prema Pobriću, politički okviri su već postavljeni, a ključni trenutak dolazi upravo u sudnici Suda BiH, gdje bi trebalo biti odlučeno o legalnosti Schmidtove pozicije.
U međuvremenu, Dodikovo izostajanje sa suđenja, zbog, kako se navodi, lošeg zdravstvenog stanja, izaziva dodatnu političku napetost. Pobrić smatra da su razlozi koje Dodik i njegov tim iznose u svrhu opravdanja njegovog izostanka s ročišta banalni i da ih Sud BiH ne bi trebao prihvatiti. On smatra da bi sud mogao zatražiti mišljenje drugih stručnjaka, čak i izvan Bosne i Hercegovine, kako bi se utvrdilo da li Dodik zaista nije sposoban prisustvovati suđenju. Ukoliko bi sudski vještaci dali suprotan nalaz, i odluči se da je Dodik sposoban prisustvovati suđenju, a on to ne bi učinio, slijedile bi prinudne mjere poput pritvora ili prisilnog privođenja. Ovo bi moglo dovesti do ozbiljnih posljedica, uključujući raspad ustavnog sistema i mogući državni udar ukoliko bi entitetska policija spriječila izvršenje sudskih naredbi.
Pobrić također ukazuje na to da su zaključci NSRS koji se odnose na Dodikovu obvezu prisustvovanja suđenju ublaženi formulacijom „do ozdravljenja“, što prema njegovom mišljenju nije direktan napad na ustavni poredak. Međutim, on ističe da bi oslobađanje Dodika imalo dalekosežne posljedice za cijelu državu, jer bi u tom slučaju došlo do povratka na retroaktivnu primjenu odluka viskih predstavnika, što bi izazvalo ozbiljne političke turbulencije.
Na kraju, Pobrić zaključuje da će odluka Sene Uzunović biti ključna za budućnost BiH. On smatra da je pred njom izuzetno težak zadatak, jer njezina odluka može značiti početak novog političkog okvira ili pak ozbiljnu krizu koja bi mogla ugroziti opstanak države. Ovaj slučaj pokazuje kako sudske odluke u BiH često imaju dalekosežne političke posljedice, koje ne ovise samo o zakonodavnom okružju, već i o međunarodnim odnosima i političkoj volji unutar zemlje.
