Ovako počinje ekskluzivnu i nadasve potresnu ispovijest za „Dnevni avaz“ Vukosava Klanco, Srpkinja iz Vlasenice, kojoj su sugrađani, Srbi, 1992. godine na zvjerski način ubili muža i dali ultimatum: „Bit će ti lakše da preživiš ako djeci promijeniš imena, vratiš svoje prezime i prekrstiš ih!“
Vukosava opisuje kako su joj sugrađani oduzeli sve osim duše i uspomene na pokojnog muža Muju Klancu. Sada, 26 godina kasnije, ova hrabra majka dvojice odraslih sinova, Vildana i Vedrana, po prvi put iznosi šokantne detalje svoje golgote kroz koju je prošla s djecom usred rata.
Vlaseničani su je smatrali “izdajicom srpskog roda i balijskom kurvom.” Njezin suprug Mujo Klanco bio je brutalno mučen, vezan bodljikavom žicom, te zapaljen. Vukosava je etiketirana zbog braka s Muslimanom i protjerana iz Vlasenice u septembru 1992. godine. Tokom zatočeništva, prošla je razne torture, ali nije izdala svog supruga. Nudili su joj da preživi tako što bi promijenila djeci imena i prekrstila ih, ali je odbila, odlučivši da ne izda svetu ljubav koju je imala s Mujom.
Vukosava se prisjeća kako je, na početku ratnih dana, otišla kod tadašnjeg načelnika općine Vlasenica da pita za svog muža. Rečeno joj je da je Mujo stradao od mine i sugerirano da promijeni djeci prezime. No, ona je bila odlučna: “Ne mijenjam ja ničija imena, i ne krstim nikoga.” Njezin odgovor je bio odlučan: djeca će nositi očevo ime i prezime.
Nakon saznanja da su supruga zapalili, Vukosava je poručila predstavnicima vlasti u Vlasenici da će, ako ostane živa, uraditi sve da dođe do istine. Godine 2009. stajala je licem u lice s ubicom svoga muža, koji je osuđen na 22 godine zatvora. Pravda je konačno stigla, ali njezina sjećanja i ljubav prema Muji ostali su netaknuti.
Sin Vildan i njegova supruga su nakon vjenčanja posjetili očev mezar. Taj čin je simbolički zatvorio životni krug za Vukosavu, koja je došla da svom suprugu prenese vijesti o njihovoj djeci i da mu kaže da su uspjeli.
Vukosava danas radi u švedskom zatvoru gdje je bila zatvorena Biljana Plavšić. S obzirom na njenu tragediju, šefovi su odlučili da Plavšić ne bude blizu odjela gdje ona radi. Vukosava je ponosna na svoje sinove, koji su postali uspješni biznismeni u Švedskoj i čuvaju časno ime svog oca.
Vukosava je također otkrila da nema kontakt s braćom i sestrom, koji su šutjeli o zločinima. Šutnja je, prema njenom mišljenju, opravdavanje tih zločina, i ona to ne može prihvatiti.
Vukosava Klanco svojim primjerom pokazuje da ljubav i pravda mogu pobijediti čak i u najtežim okolnostima. Uspomene na Muju i njihovu ljubav žive u srcima nje i njihove djece, a njezina priča ostaje svjedočanstvo o hrabrosti i nepokolebljivoj odanosti.
