U političkom ambijentu Bosne i Hercegovine, gdje su tenzije često prisutne i javna retorika nerijetko prelazi granice pristojnosti, posljednji istup ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića izazvao je snažne reakcije. Povod njegovog oglašavanja bila je izjava Sebije Izetbegović, kantonalne zastupnice i supruge lidera Stranke demokratske akcije (SDA), koja je u javnom prostoru upotrijebila izrazito uvredljive i simbolički opasne izraze. Ovakva retorika, kako smatra Konaković, prevazilazi političko neslaganje i zadire u sferu javnog poticanja na mržnju, što bi, po njegovom mišljenju, trebalo biti predmet krivične odgovornosti.
U centru pažnje našla se izjava Sebije Izetbegović u kojoj je, govoreći o političkom razvoju 2026. godine, upotrijebila termine poput “dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija”, što su inače izrazi koji se koriste za uklanjanje mikroorganizama, insekata i glodara. Ovakva terminologija, prema Konakoviću, ima duboko simboličko značenje koje se u političkom govoru može tumačiti kao dehumanizacija političkih neistomišljenika. On smatra da ovakvim poređenjem Sebija Izetbegović šalje poruku da oni koji ne pripadaju njenom političkom krugu ili ne podržavaju njenu stranku predstavljaju neku vrstu “štetočina koje treba ukloniti”.
Konaković je u svojoj reakciji napravio paralelu između ovakvog govora i retorike korištene tokom genocida u Ruandi. Podsjetio je kako su ekstremisti iz naroda Hutu svoje protivnike iz naroda Tutsi, kao i umjerene Hutu protivnike, nazivali “žoharima”, što je imalo za cilj da ih prikažu kao neprijatelje koje treba eliminirati. Takav govor, upozorava on, bio je uvod u brutalna nasilja i masakre, što čini ovakve izraze posebno opasnima kada se koriste u političkom kontekstu.
Konaković je dodatno istakao da se ovakve izjave ne dešavaju izolirano, nego unutar zatvorenog političkog kruga koji izbjegava otvorenu debatu i direktno suočavanje s političkim protivnicima. Kritikuje što se, kako kaže, lider SDA Bakir Izetbegović neprestano poziva na njegovo ime, iako tvrdi da je za njega “nebitan”, dok istovremeno odbija javne debate s njim. To je, prema Konakoviću, očit primjer neiskrenosti u političkom djelovanju.
U svojoj reakciji, Konaković nije ostao samo na moralnoj osudi. Pozvao je nadležne pravosudne institucije da hitno reagiraju i pokrenu postupke u skladu sa članom 145a Krivičnog zakona BiH, koji glasi:
“Ko javno izaziva ili raspiruje nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalima, kao i drugima koji žive ili borave u Bosni i Hercegovini, kazniće se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.”
Konaković smatra da je izjava Sebije Izetbegović ispunila sve kriterije ovog člana zakona, jer se, prema njegovim riječima, radi o javno izrečenoj poruci putem društvenih mreža koja podstiče mržnju i netrpeljivost prema određenim društvenim i političkim grupama.
Takođe je priznao da nijedna politička opcija, pa ni njegova, nije bez greške, ali je naglasio da će se “do posljednjeg atoma snage” boriti protiv retorike i političkih figura koje, kako navodi, zagovaraju isključivost i demonizaciju neistomišljenika.
U kontekstu čitave ove situacije, može se izdvojiti nekoliko ključnih problema koje Konaković naglašava:
-
Upotreba dehumanizirajućeg jezika u političkom govoru, što može imati ozbiljne posljedice po društvenu koheziju.
-
Izbjegavanje otvorene debate i demokratskog suočavanja među političkim rivalima.
-
Politizacija i personalizacija javnog diskursa, gdje se lični sukobi stavljaju ispred argumentovane rasprave.
-
Potreba za reakcijom pravosudnih institucija, kako bi se postavile jasne granice dozvoljenog u javnoj komunikaciji.
Zaključno, Konakovićeva reakcija se može interpretirati kao apel za povratak političkoj odgovornosti i normama civilizirane komunikacije. Njegova inicijativa da se pravosudni sistem uključi u procjenu da li je došlo do kršenja zakona predstavlja pokušaj da se osigura zaštita javnog prostora od govora mržnje, koji, kako je pokazala i novija historija, može imati dalekosežne posljedice. Iako politička scena u Bosni i Hercegovini često bilježi žestoke izjave, ovaj slučaj pokazuje koliko je važno insistirati na granicama prihvatljivog i zakonitog izražavanja u javnosti.
Poštovani čitatelji, hvala vam što nas pratite.
