Povjerenje između Bošnjaka i Hrvata ključna je tema o kojoj lider HDZ-a BiH i HNS-a, Dragan Čović, govori s posebnom pažnjom. U svom intervjuu ističe da je jačanje povjerenja među narodima primarni zadatak, ali i dugotrajan proces koji zahtijeva puno više iskrenosti i suradnje. Čović smatra da je za održavanje stabilnosti Bosne i Hercegovine (BiH) nužno voditi stalne razgovore, ne samo između predstavnika Hrvata i Bošnjaka unutar Federacije, već i s Srbima na državnoj razini. Bosna i Hercegovina kao država, prema njegovim riječima, funkcionira kroz suradnju između svojih naroda, a bez toga nema stabilnosti.
Čović naglašava kako je neophodno poduzeti konkretne korake kako bi se poboljšali odnosi i stvorili uvjeti za povratak u institucije BiH. Napominje da su pregovori iz Neuma ukazali na potrebu da se domaćim snagama pronađe rješenje za trenutne probleme, ali nije siguran hoće li se to postići u narednim danima. On poziva sve uključene strane da izbjegavaju taktiku održavanja statusa quo i prebacivanja odgovornosti na druge, jer to vodi daljnjoj destabilizaciji.
U ovom trenutku, kako Čović tvrdi, nema preduvjeta za organiziranje izbora. On objašnjava da, iako neki vjeruju da su izbori mogući, to nije izvedivo bez prethodnih reformi. Posebno se osvrće na nadolazeće zasjedanje Sabora HNS-a, gdje će se donijeti važne odluke o budućnosti hrvatskog naroda u BiH. Iako razgovori nemaju alternativu, Čović naglašava da je ključno postići zaštitu pozicije hrvatskog naroda, dok se paralelno jačaju odnosi s Bošnjacima i Srbima. Rješavanje svih problema mirnim putem mora biti prioritet, a sigurnosne i pravne izazove treba izbjeći pod svaku cijenu.
Jedna od ključnih točaka njegovog izlaganja jest odbacivanje tvrdnji da HDZ traži isključivo rješenja koja garantiraju ovoj stranci dominaciju u predstavljanju Hrvata ili njemu osobno mjesto u Predsjedništvu BiH. On ističe da cilj stranke nije prisiljavanje Hrvata da podržavaju samo jednog kandidata, jer to ne bi bio demokratski proces. Umjesto toga, Čović zagovara politički pluralizam, omogućujući Hrvatima da biraju među više kandidata i stranaka. Iako trenutna situacija nameće djelovanje kroz HNS kao jedinstveni politički subjekt, cilj je stvaranje uvjeta za demokratsko natjecanje unutar hrvatske zajednice.
Kako bi se postigli ovi ciljevi, Čović poziva na dogovor o izbornom zakonu. On smatra da je to jedini put ka uspostavi političkog pluralizma među Hrvatima, što bi omogućilo pravi izbor legitimnih predstavnika. Naglašava da rješenje mora biti u skladu s Ustavom BiH, koji jamči jednakopravnost svih naroda, a ne kroz ustupke pojedincima ili strankama. Čović ponavlja potrebu za jačanjem povjerenja između naroda, uz napomenu da je za to potrebna iskrenost i djelovanje na terenu, kroz medije i izravnu suradnju političkih subjekata.
Odnosi s Bošnjacima posebno su naglašeni u Čovićevom obraćanju, jer smatra da je Federacija sada izložena dodatnim pritiscima. On poziva bošnjačke prijatelje da shvate kako je hrvatski narod stoljećima prisutan u BiH i ima pravo na svoja legitimna prava u skladu s Ustavom. Ta prava, prema njegovim riječima, treba implementirati u svim dijelovima zemlje. Suradnja između tri naroda, Hrvatima, Bošnjacima i Srbima, ključna je za stabilnost i napredak zemlje, a politički predstavnici moraju zajednički raditi na jačanju povjerenja.
Odgovarajući na kritike zbog svog govora u Narodnoj skupštini Republike Srpske, Čović objašnjava da su njegove riječi izvučene iz konteksta. Njegov govor bio je usmjeren prema pomirenju i normalizaciji odnosa u BiH, a odlaskom u Narodnu skupštinu pokazao je poštovanje prema toj instituciji, kao i prema Hrvatima koji žive u tom entitetu. Kao predsjedavajući Doma naroda, Čović je pozvao srpske predstavnike da se vrate u institucije BiH i tamo rješavaju probleme uz uvažavanje Ustava i ustavnih pozicija svih naroda. Poruka o čuvanju Republike Srpske, prema Čoviću, izrečena je iz perspektive političkog predstavnika Hrvata čija su prava uzurpirana zbog nedostatka institucionalne zaštite.
Na kraju, Čović se osvrće na upotrebu termina “probosanski” u političkom diskursu, objašnjavajući kako taj izraz u političkom Sarajevu često služi prikrivanju unitarne politike koja ignorira ustavne temelje BiH kao države tri konstitutivna naroda. On smatra da se “probosanska politika” koristi kao izgovor za marginalizaciju onih koji se ne slažu s takvim stavovima, dok se pravi problem nalazi u nepoštivanju ustavnog domoljublja. Čović naglašava da je Bosna i Hercegovina njegova domovina i da treba raditi na njenom jačanju, uz poštivanje prava svih naroda i građana.
Zaključno, Čović ističe kako je nužno stvoriti uvjete za suradnju i povjerenje između naroda kako bi se osigurala stabilnost BiH. Ova zemlja, po njemu, mora funkcionirati na principima ravnopravnosti i poštivanja Ustava, dok je za postizanje dugoročnog mira potrebna iskrena suradnja među političkim predstavnicima.
