Efendija Abaza i Lekcija o Prolaznosti Života
U srcu glavnog grada Bosne i Hercegovine, Sarajeva, efendija Abaza, imam džemata Jezero, doživio je moment koji ga je duboko potresao. Ovaj događaj, koji se odigrao 22. juna 2017. godine, ostavio je snažan utisak ne samo na njega, već i na sve prisutne koji su bili svjedoci tragičnih okolnosti. Tog petka, efendija je došao u svoju džamiju s osjećajem nemira, odlučivši da promijeni planiranu hutbu kako bi govorio o nečemu što ga je duboko dirnulo. Ova odluka nije bila samo iznenađujuća, već je i oslikavala njegovu empatiju prema životu i smrti koja nas okružuje.
Naime, dan ranije, efendija Abaza je prisustvovao dženazi preminulog komšije, gospodina Muhameda, koji je nažalost umro dok je ispraćao svog prijatelja. Tokom dženaze, efendija je posmatrao kako su prisutni uzeli lopate da zatrpaju grob. Među njima je bio čovjek srednjih godina, otac dvoje djece, koji je bio najaktivniji u ovom teškom zadatku. Iznenada, dok je neumorno radio, osjetio je slabost i, nažalost, preminuo je na mjestu, ostavljajući za sobom porodicu i zajednicu u neverici.
Ova situacija bila je šokantna ne samo za efendiju, već i za sve prisutne, koji su se suočili s realnošću prolaznosti života. Efendija Abaza, svjestan težine trenutka, iskoristio je svoju hutbu da podijeli svoja razmišljanja s vjernicima. Njegov glas, ispunjen emocijama i saosjećanjem, pozvao je sve prisutne da se osvrnu na vlastiti život i razmisle o tome koliko često zaboravljamo na blizinu smrti, iako je ona neizbježna. Kako je rekao, svi mi živimo kao da smo besmrtnici, dok smo zapravo samo obični smrtnici.
Taj trenutak nije samo bio lekcija za prisutne, već i podsjetnik da je svaki dan dragocjen i da je važno živjeti svjesno. Efendija Abaza je naglasio da, iako znamo da će smrt doći, često se ponašamo kao da nećemo otići. Ova misao, kao i sam događaj, ostavlja snažan utisak na svakog pojedinca. U svijetu prepunom briga i svakodnevnih obaveza, često zaboravljamo na ono što je zaista bitno – naše porodične odnose, prijateljstva, i duhovni rast.
Kroz svoju hutbu, efendija je podstakao vjernike da razmišljaju o vlastitoj pripremi za smrt. Kako se pripremamo za smrt? Da li provodimo vrijeme s voljenima? Da li činimo dobra djela? Efendija Abaza, kao vođa svoje zajednice, predstavlja primjer kako se suočiti s teškim temama i potaknuti ljude na promišljanje. Njegova hrabrost da govori o smrti i prolaznosti života bila je inspiracija za mnoge, koji su se možda suočavali s vlastitim gubitcima ili strahovima. Ova tema je posebno važna u današnjem društvu gdje se često izbjegava razgovor o smrti, iako je ona neizbježni dio ljudskog postojanja.
U svom govoru, efendija Abaza se osvrnuo na tradicionalne vrijednosti i značaj zajednice u trenucima gubitka. U Islamu, smrt se ne posmatra samo kao kraj, već kao prelazak u drugi svijet, gdje će svako biti odgovoran za svoja djela. Ova perspektiva pruža utjehu mnogima koji tuguju. Efendija je naglasio važnost međusobne podrške, kako unutar porodice, tako i šire u zajednici. Ta podrška može biti ključna u procesima tugovanja i ozdravljenja. Prijatelji, komšije i članovi zajednice trebaju stajati jedni uz druge, kao što je to bio slučaj prilikom dženaze gospodina Muhameda.
Jedan od važnih aspekata razgovora o smrti i prolaznosti života je i priprema za ispraćaj naših voljenih. Efendija Abaza je u svojoj hutbi pozvao prisutne da razmisle o tome kako će se sjetiti preminulih, kako će ih čuvati u sjećanju i kako će nastaviti živjeti u skladu sa njihovim vrijednostima. To može uključivati obavljanje dobrih djela u njihovo ime, održavanje tradicija koje su njegovali ili čak samo prisjećanje na lijepe trenutke provedene zajedno. To je način da se smrt transformira u nešto što ne nosi samo bol, već i ljubav i sjećanje.
U današnjem svijetu, gdje se često fokusiramo na materijalne stvari i svakodnevne brige, efendija Abaza nas poziva da preispitamo svoje prioritete. U trenutku kada se suočimo s gubitkom, često se zapitamo šta je zaista važno. Koliko vremena provodimo s voljenima? Da li se trudimo ostaviti pozitivan trag u životima drugih? Ove misli su posebno relevantne u savremenom društvu, a efendija Abaza svojim primjerom pokazuje kako možemo živjeti ispunjeno, iako smo svjesni prolaznosti života.
Na kraju, ovaj potresni događaj nas podsjeća na važnost zajednice i međusobne podrške. U trenucima tuge i gubitka, okupljanje i međusobna pomoć mogu donijeti utjehu i olakšanje. Efendija Abaza je svojim primjerom pokazao kako se kroz bolne trenutke može pronaći snaga i smisao. Njegova poruka ostaje snažna: smrt je neizbježna, ali život koji vodimo i način na koji se pripremamo za tu neizbježnost govori o našem karakteru i vjerovanjima. Ove misli su sažete u članku koji možete pročitati na Hayat.ba. Također, važno je naglasiti da se u svijetu može pronaći mnogo resursa koji se bave temama života i smrti, kao što je IslamicFinder, koji nudi korisne informacije o islamskim zajednicama širom svijeta, ili Ekapija, gdje možete pročitati različite kolumne o životu i smrti.
