Dodik ponovo izazvao reakcije: poziv biračima iz RS-a da podrže Vučića, a odbace Studentsku listu
U javnom nastupu koji je odmah privukao veliku pažnju, nekadašnji predsjednik entiteta RS Milorad Dodik ponovo je zauzeo oštar politički stav, ovaj put u vezi s parlamentarnim izborima u Srbiji.
Govoreći gostujući na televiziji, Dodik je poručio biračima koji imaju pravo glasa u susjednoj državi da svoj glas daju aktuelnom predsjedniku Aleksandru Vučiću, dok je istovremeno pozvao da se odbaci Studentska lista, politička grupacija koja se u dijelu javnosti u Srbiji predstavlja kao alternativa postojećoj vlasti. Ovakav istup, došao je u trenutku kada se izborna kampanja približava završnici, pa je dodatno zaoštrio već ionako napetu političku atmosferu u regiji.
Dodikov nastup na Prva TV, svega sedam dana prije izbora, nije se zadržao samo na preporuci kome dati glas. On je predstavnike Studentske liste i političkog bloka koji ih podržava opisao krajnje negativnim rječnikom, tvrdeći da se radi o ljudima koji djeluju protiv interesa Srbije. Takve formulacije, prema njegovim riječima, predstavljaju način da se biračima nametne jasna podjela između “državotvorne” i “štetne” politike.
Ipak, način na koji je iznio te ocjene odmah je izazvao nove rasprave o tome koliko političari iz jednog entiteta ili države trebaju direktno utjecati na izborni proces u drugoj zemlji.
U svom govoru Dodik je Studentsku listu označio kao blokadersku strukturu, termin koji se u dijelu provladinih medija u Srbiji često koristi za opis studentskih protesta i pokreta koji kritikuju vlast. Prema njegovom tumačenju, takve političke i društvene inicijative nisu izraz demokratskog pluralizma, nego oblik pritiska koji treba neutralizirati na izborima.
Time je još jednom pokazao da se njegov politički narativ ne temelji samo na podršci jednoj partiji, nego i na ideji da se protivnici moraju prikazati kao prijetnja stabilnosti i poretku.
Posebno je odjeknula njegova tvrdnja da bi politički poraz te liste predstavljao “historijski događaj” koji će, kako je rekao, obilježiti budućnost Srbije. Dodik je poručio da je vrijeme da, prema njegovom viđenju, birači presijeku i poruče protivnicima da ih “narod neće”.
Takva retorika pokazuje koliko su izbori u Srbiji, ali i šire u regionu, i dalje prostor u kojem se političke poruke ne odnose samo na programe i javne politike, već i na simboličko dokazivanje snage, lojalnosti i kontrole nad biračkim tijelom.
U jednom dijelu obraćanja Dodik je otišao i korak dalje, poručivši simpatizerima studentskog pokreta da su manjina koja se mora prilagoditi većini. Na taj način pokušao je predstaviti vlast kao prirodnog nosioca volje naroda, dok je opozicione i protestne aktere prikazao kao nešto što odudara od društvenog konsenzusa.
U političkom smislu, to je klasičan pokušaj da se demokratski pluralizam svede na jednostavnu većinu i manjinu, bez prostora za nijansiranije tumačenje građanskog nezadovoljstva, protestnog aktivizma ili pluralnih stavova u društvu.
Najkontroverzniji dio njegovog nastupa bio je poziv biračima iz RS-a koji imaju srbijansko državljanstvo da glasaju za Aleksandra Vučića i protiv Studentske liste. Time je Dodik jasno prešao granicu obične političke podrške i otvoreno se uključio u mobilizaciju birača preko granice.
Iako takva praksa nije nepoznata u političkim odnosima između Srbije i Bosne i Hercegovine, posebno kada je riječ o ljudima s dvojnim državljanstvom, ovaj put ton je bio znatno oštriji. Dodik je naglasio da im, kako je rekao, “neće oprostiti ružne kvalifikacije”, što dodatno pokazuje da cijelu priču ne posmatra samo kao izbornu bitku nego i kao pitanje političkog obračuna.
Politički posmatrači već godinama upozoravaju da su odnosi između vlasti u Srbiji i političkog vrha iz RS-a više od obične saradnje. Oni se često temelje na međusobnoj podršci, ideološkoj bliskosti i zajedničkom narativu o nacionalnim interesima. Zato Dodikov poziv nije doživljen samo kao privatno mišljenje jednog političara, nego kao još jedan primjer koordiniranog nastupa u kojem se politika jednog prostora koristi za jačanje pozicija u drugom.
U tom smislu, njegov izlazak pred televizijsku publiku nije bio puka predizborna poruka, nego i signal biračima, stranačkim strukturama i medijima kako se očekuje da se tumači politička lojalnost.
Važno je i razumjeti širi kontekst u kojem je ova izjava izrečena. Srbija se suočava s pojačanim političkim polarizacijama, protestima i sukobima narativa između vlasti i opozicije, dok se u Bosni i Hercegovini, posebno u RS-u, gotovo svaka politička poruka iz Beograda pažljivo prati i često koristi za unutrašnje obračune.
Dodikovo svrstavanje uz Vučića stoga ima i unutrašnju funkciju: ono šalje poruku njegovim pristalicama da je savez s Beogradom i dalje čvrst, a politički protivnici s obje strane Drine ostaju jednako označeni kao nepodobni ili štetni.
Ovakav govor, međutim, otvara i pitanje granica političke odgovornosti. Kada javna ličnost s dugim političkim stažem koristi televizijski nastup za direktno etiketiranje opozicije, birača i studentskih pokreta, tada se ne vodi samo izborna kampanja, već i šira borba za kontrolu javnog mnijenja. U vremenu kada su društvene mreže, portali i televizija ključni alati političke mobilizacije, svaka izgovorena riječ dobija dodatnu težinu.
Upravo zato Dodikove poruke nisu ostale samo na nivou jedne izjave, nego su postale dio šire rasprave o tome koliko su politički diskursi u regionu postali oštri, isključivi i usmjereni na delegitimizaciju protivnika.
Bez obzira na to kako će birači reagovati na ove poruke, jasno je da se kampanja u Srbiji nastavlja u atmosferi visokih tenzija, a izjave poput Dodikovih dodatno pojačavaju političku polarizaciju. Njegov javni nastup pokazuje da izbori više nisu samo pitanje glasanja, nego i test lojalnosti, ideološke pripadnosti i regionalnih političkih odnosa.
U tom smislu, poruka koju je poslao biračima iz RS-a predstavlja više od običnog poziva na podršku jednom kandidatu — ona je još jedan primjer kako se politika na Balkanu i dalje vodi kroz snažne emocije, oštre riječi i snažno prisustvo nacionalnih i partijskih lojalnosti.
