Dodik najavio oštrije mjere protiv širenja kladionica i reklamiranja igara na sreću u Republici Srpskoj
Predsjednik SNSD-a i član političkog vrha u Republici Srpskoj Milorad Dodik ponovo je otvorio temu koja već godinama izaziva podijeljene reakcije u javnosti – širenje kladionica, salona igara na sreću i njihovo agresivno oglašavanje.
Ovaj put poručio je da traži od Vlade Republike Srpske da uvede zabranu otvaranja novih kladionica i drugih objekata koji nude igre na sreću, kao i da se zaustavi postavljanje novih aparata u ugostiteljskim lokalima te reklamiranje ove djelatnosti u medijima i na društvenim mrežama.
Prema njegovim riječima, radi se o pitanju koje prevazilazi puku ekonomsku računicu. Iako igre na sreću donose određene prihode u budžet, Dodik tvrdi da država mora voditi računa o širem društvenom interesu, posebno kada je riječ o mladima, porodicama i zajednicama u kojima je prisutnost kladionica postala gotovo svakodnevna pojava.
Njegova objava na društvenoj mreži X izazvala je novu raspravu o tome koliko je ova industrija regulatorno kontrolisana i da li je dosadašnji model dovoljan da zaštiti najosjetljivije grupe stanovništva.
Tri ključne mjere koje je Dodik predložio
Dodikov prijedlog, kako je naveo, obuhvata tri jasne zabrane. Prva se odnosi na otvaranje novih salona za igre na sreću, druga na postavljanje novih aparata u ugostiteljskim objektima, dok se treća odnosi na zabranu reklamiranja kladionica i srodnih djelatnosti u javnom prostoru, medijima i na digitalnim platformama. Time bi se, po njegovoj logici, zaustavilo dalje širenje sektora koji je posljednjih godina postao vrlo vidljiv u urbanim i prigradskim sredinama.
Njegova poruka nije bila samo politička, nego i moralna. Dodik je naveo da “svugdje u svijetu to postoji”, ali je istovremeno naglasio da regulacija mora biti postavljena tako da štiti društvo.
Upravo tu leži suština njegovog prijedloga: ne radi se o potpunoj zabrani igara na sreću, nego o pokušaju da se smanji njihova dostupnost, naročito kroz fizičko prisustvo u kvartovima, blizinu škola i stalnu promotivnu prisutnost u medijima i na internetu.
Zašto su kladionice već dugo političko i društveno pitanje
U Republici Srpskoj, kao i u ostatku Bosne i Hercegovine, kladionice odavno nisu samo ekonomska tema, već i pitanje koje otvara debate o javnom zdravlju, socijalnoj politici i zaštiti djece. Njihova prisutnost u gotovo svakom naselju, pored kafića, trgovina, pa čak i u neposrednoj blizini obrazovnih institucija, postala je jedan od simbola širih društvenih promjena.
Kritičari tvrde da se normalizacijom ovakvih sadržaja stvara ambijent u kojem se kockanje prikazuje kao uobičajena zabava, iako često vodi ka zavisnosti i finansijskim problemima.
Upravo zbog toga, Dodikova najava nije dočekana kao izolovana izjava, nego kao nastavak duže rasprave o tome koliko vlasti zaista žele ograničiti industriju igara na sreću. Dio javnosti smatra da su dosadašnje mjere bile nedovoljne i da se tržište razvilo mnogo brže nego što su institucije reagovale. Drugi, pak, upozoravaju da bi preoštra zabrana mogla pogoditi i legalno poslovanje, te otvoriti prostor za sivu ekonomiju i neregulisane oblike klađenja.
Ranije rasprave i pritisak javnosti
Ova tema nije nova ni u Banjoj Luci ni u širem političkom prostoru RS. Već ranije su građanske inicijative tražile strožije propise, posebno u vezi s udaljenošću kladionica od škola i dječijih ustanova. U Banjoj Luci je 2024. godine pokrenuta i peticija kojom se tražilo ograničavanje rada kladionica i kockarnica u blizini obrazovnih institucija.
Inicijatori su naglašavali da su djeca i mladi posebno ranjivi, jer su stalno izloženi reklamama, simbolima i porukama koje kockanje predstavljaju kao brz put do dobiti.
Takve inicijative su u javnosti često podizale pitanje odgovornosti institucija: da li vlast reaguje tek kada pritisak postane dovoljno velik ili postoji ozbiljna strategija za dugoročno smanjenje problema? U tom smislu, Dodikova najava može se posmatrati i kao politički odgovor na rastuće nezadovoljstvo dijela građana koji smatraju da je sektor igara na sreću previše prisutan u svakodnevnom životu, dok se posljedice po porodice i pojedince često guraju u drugi plan.
Utjecaj na mlade i pitanje društvene odgovornosti
Jedan od najvažnijih argumenata u raspravama o ovoj temi odnosi se na utjecaj na mlade ljude. Psiholozi, socijalni radnici i aktivisti godinama upozoravaju da rana izloženost kockanju može povećati rizik od razvijanja ovisničkog ponašanja. Kada su kladionice prisutne gotovo na svakom koraku, a reklame ih prikazuju kao atraktivne i bezazlene, mladi mogu steći pogrešnu sliku o stvarnim posljedicama.
Zato mnogi smatraju da pitanje nije samo tržišno, nego duboko društveno i obrazovno.
S druge strane, industrija igara na sreću često ističe da posluje legalno, da zapošljava ljude i da uplaćuje značajna sredstva u budžete. Međutim, upravo tu nastaje ključno pitanje ravnoteže između finansijskog interesa i javne odgovornosti. Dodikov prijedlog sugeriše da je vrijeme da se ta ravnoteža pomjeri u korist zaštite stanovništva, čak i ako to znači smanjenje prisustva ove djelatnosti u medijskom prostoru i svakodnevnom životu.
Šta bi eventualna odluka značila u praksi
Ako bi Vlada Republike Srpske prihvatila ovakav prijedlog, posljedice bi bile višeslojne. Prije svega, zaustavilo bi se dalje širenje novih objekata, što bi promijenilo izgled tržišta i usporilo rast sektora. Zabrana reklamiranja bi posebno pogodila vidljivost kladionica, jer bi one izgubile jedan od najvažnijih alata za privlačenje novih korisnika.
Istovremeno, postavljanje novih aparata u ugostiteljskim objektima više ne bi bilo moguće, čime bi se smanjila njihova dostupnost u svakodnevnom okruženju građana.
Međutim, ostaje otvoreno pitanje kako bi se ovakve mjere sprovele u praksi i koliko bi bile efikasne bez dodatnih kontrola, inspekcija i jasnih sankcija. Iskustvo pokazuje da zabrana na papiru ne znači mnogo ako institucije nemaju kapacitet da nadziru poštovanje pravila. Zato će, ukoliko prijedlog zaista uđe u institucionalnu proceduru, biti važno vidjeti da li će ga pratiti i širi set mjera, uključujući edukaciju, prevenciju zavisnosti i precizniju regulaciju tržišta.
U svakom slučaju, Dodikova najava ponovo je stavila u fokus jednu od najosjetljivijih tema u javnom prostoru Republike Srpske. Iako se na prvi pogled radi o ekonomskom i administrativnom pitanju, u pozadini stoji mnogo šira debata o tome kakvo društvo vlast želi graditi, koliko je spremna da ograniči profit zarad javnog interesa i da li se problemi zavisnosti mogu rješavati tek onda kada postanu vidljivi svima.
Upravo zato ova inicijativa nadilazi običnu političku poruku i otvara prostor za ozbiljnu raspravu o odgovornosti, prevenciji i zaštiti građana.
