U jeku složenih odnosa između Bosne i Hercegovine i međunarodne zajednice, Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska, ponovo pokušava preusmjeriti političku dinamiku izjavama koje ciljaju ka potencijalnom otopljavanju odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama. U svojim najnovijim javnim nastupima, Dodik je ponudio retoriku koja nagovještava želju za saradnjom s američkom administracijom, ali i žestoku kritiku dosadašnjeg međunarodnog poretka nastalog nakon ratova devedesetih godina.
Kroz objave na društvenim mrežama, Dodik ističe da Republika Srpska “traži partnera u SAD-u”, što zvuči kao politička ponuda zasnovana na interesnoj saradnji. On tvrdi da RS već ima pouzdane međunarodne saveznike i prijatelje, ali da je sada vrijeme da se obnovi ili uspostavi novi oblik partnerstva sa Washingtonom.
Osim što je izrazio spremnost za saradnju, Dodik se javno složio sa izjavom potpredsjednika SAD-a, J. D. Vancea, koji je kritikovao aktuelnu bezbjednosnu strukturu zapadnog svijeta. Prema Vanceu, i Evropa i Amerika su se “uljuljkale u lažnu sigurnost” koju je postavio poredak iz perioda administracije Billa Clintona. Dodik tu izjavu koristi kao temelj za vlastitu tezu – da se taj poredak bazirao na nametnutim konceptima izgradnje država, koji više ne odgovaraju savremenim globalnim izazovima.
Ova izjava ne dolazi izolovano. Ona je dio šireg narativa koji Dodik već duže vrijeme promovira, a to je:
-
Kritika zapadnih političkih modela koji, prema njemu, ne odražavaju realnost multietničkih zajednica na Balkanu.
-
Pokušaj legitimizacije vlastite političke pozicije kroz savezništva s akterima koji su spremni preispitati postojeće strukture moći.
-
Pokušaj ukidanja američkih sankcija koje su mu još ranije uvedene.
Podsjećanja radi, sankcije protiv Dodika prvi put su uvedene još tokom prvog mandata Donalda Trumpa, i to zbog antidejtonskog djelovanja i ugrožavanja ustavnog poretka BiH. Uprkos tome što je upravo tadašnja Trumpova administracija bila ta koja ga je sankcionisala, Dodik je uložio velike napore u lobiranje za ukidanje tih mjera.
Ti pokušaji, kako navode izvori, uključuju trošenje miliona maraka iz budžeta entiteta Republika Srpska na lobističke ugovore, posrednike i političke savjetnike u SAD-u, s ciljem da se ponovo uspostavi kanal uticaja kod američkih vlasti, posebno ako bi došlo do povratka Trumpa na vlast. Međutim, prema najnovijim informacijama, takvi napori zasad nisu dali željene rezultate.
Uprkos uloženim resursima i diplomatskim pokušajima, američka politika prema Miloradu Dodiku ostaje nepromijenjena. I dalje je aktivan na tzv. “crnoj listi” Ministarstva finansija SAD, što podrazumijeva finansijske i političke restrikcije. Štaviše, iz američkih krugova ne dolaze ni naznake da bi uskoro moglo doći do bilo kakvog popuštanja ili promjene kursa.
S obzirom na to, postavlja se pitanje šta je stvarni cilj Dodikove retorike. Postoji nekoliko mogućih odgovora:
-
Pokušaj kreiranja privida dijaloga s međunarodnim partnerima, u cilju dobijanja podrške kod domaće javnosti.
-
Pozicioniranje unutar šireg regionalnog okvira, u kojem Dodik nastoji da pokaže da nije politički izolovan, već da ima otvorene komunikacijske kanale s velikim silama.
-
Skretanje pažnje sa unutrašnjih problema, uključujući ekonomske poteškoće i političke tenzije unutar same RS.
Takođe, treba primijetiti da ovakve izjave dolaze u trenutku kada se sve češće govori o potencijalnim promjenama u međunarodnim odnosima na Balkanu, gdje je prostor za političke manevre znatno sužen, a međunarodna pažnja povećana zbog geopolitičkih pomjeranja izazvanih globalnim sukobima.
Na kraju, bez obzira na izjave o traženju partnera, činjenica ostaje da Milorad Dodik i dalje ostaje pod američkim sankcijama, bez jasnih izgleda za njihovo ukidanje u bliskoj budućnosti. Iako koristi političku retoriku koja aludira na moguću saradnju, dosadašnje iskustvo ukazuje da Washington zadržava konzistentan stav kada je u pitanju djelovanje političara koje smatra prijetnjom stabilnosti BiH.
Dakle, dok Dodik javno šalje poruke pomirenja i partnerstva, iz Sjedinjenih Američkih Država ne dolaze ohrabrujuće vijesti koje bi podržale njegovu inicijativu. Sve to dodatno potvrđuje da, bez konkretnih promjena u djelovanju i retorici, ovakve poruke ostaju samo još jedan pokušaj političkog marketinga – sa upitnim učinkom u stvarnoj međunarodnoj areni.
