Dodik najavio početak političkog prekomponovanja u Republici Srpskoj i nove poteze na državnom nivou
Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik u nedavnom televizijskom gostovanju najavio je da će naredna sedmica označiti početak novog političkog ciklusa u Republici Srpskoj, ali i otvaranje niza pitanja koja se tiču odnosa unutar Bosne i Hercegovine. Nakon povratka s Floride, gdje je boravio na jednom skupu, Dodik je poručio da slijedi formiranje vlasti u entitetu, kao i dalje političko pozicioniranje njegove stranke u odnosu prema institucijama na državnom nivou. Iako su njegove izjave predstavljene kao najave, one u praksi imaju težinu jer dolaze od čovjeka koji već godinama određuje politički ritam u entitetu i značajno utiče na pregovore o vlasti.
Prema njegovim riječima, za ponedjeljak, 16. novembra, planirana je sjednica Narodne skupštine Republike Srpske, na kojoj bi bio inauguriran novoizabrani predsjednik RS-a Savo Minić, dok bi članica Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda Željka Cvijanović položila zakletvu. Ove informacije, kako je naglašeno, proizlaze isključivo iz Dodikovih javnih istupa i predstavljaju političku najavu, a ne formalni institucionalni raspored koji bi bio konačno potvrđen svim relevantnim organima. Ipak, sama činjenica da se takav slijed događaja najavljuje unaprijed pokazuje da SNSD želi kontrolirati tempo i simboliku političkih procesa u entitetu.
Zanimljivo je da bi isti datum mogao biti važan i na državnom nivou, jer je za 16. novembar zakazana i konstituirajuća sjednica novog saziva Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Na njoj bi dužnost preuzeli Denis Bećirović, Darijana Filipović i Željka Cvijanović. Time se u istom danu otvaraju dva paralelna politička procesa: jedan na nivou Republike Srpske, drugi na nivou institucija BiH. Takva koincidencija nije bez značaja, jer pokazuje da će naredni period biti obilježen istovremenim pregovorima, simboličkim porukama i pokušajima da se politička snaga demonstrira i u entitetu i u zajedničkim institucijama.
Dodik je u svom obraćanju posebno naglasio da on i njegovi partneri imaju dvije trećine poslanika potrebnih za promjene Ustava Republike Srpske. To je tvrdnja koja se često pojavljuje u javnom prostoru kada se govori o mogućim institucionalnim reformama u entitetu, ali pravno gledano situacija je složenija nego što se na prvi pogled čini. Prema članu 135. Ustava Republike Srpske, za izmjene ustava potrebna je dvotrećinska većina u Narodnoj skupštini, ali i većina u Vijeću naroda iz svakog konstitutivnog naroda. Upravo zbog toga se sve češće ističe da je popunjavanje Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda jedan od ključnih faktora za svaku ozbiljnu ustavnu promjenu.
Drugim riječima, sama parlamentarna matematika nije dovoljna. I kada bi postojala potrebna većina u skupštini, bez zadovoljavanja dodatnih procedura nije moguće provesti ustavne izmjene. To je važno jer se u političkim debatama često pojednostavljuje proces, pa se javnosti ostavlja utisak da je odluka praktično već donesena. U stvarnosti, međutim, ustavne promjene u Republici Srpskoj zavise i od šireg institucionalnog balansa, pregovora unutar različitih klubova i mogućnosti da se obezbijedi podrška koja nadilazi samo stranačku disciplinu. Upravo zato je tema ustava jedan od najosjetljivijih političkih pitanja u narednom periodu.
Kada je riječ o vlasti na nivou Bosne i Hercegovine, Dodik je poručio da za nju nije posebno zainteresovan, navodeći da mu je glavni cilj blokirati donošenje odluka koje smatra štetnim za Republiku Srpsku. Ta izjava otkriva političku strategiju koja ne podrazumijeva nužno učešće u izvršnoj vlasti, nego prije svega mehanizam pritiska i kontrole. U praksi to znači da SNSD i njegovi partneri mogu nastojati da u državnim institucijama djeluju selektivno: podržavajući ono što smatraju prihvatljivim, a blokirajući sve što vide kao prijetnju entitetskim interesima. Takav pristup već godinama obilježava odnose između entiteta i zajedničkih organa vlasti.
Odluke o sastavu državne vlasti, međutim, zavise od dogovora više političkih aktera, pa je teško unaprijed predvidjeti kako će se pregovori razvijati. U takvim procesima često presudnu ulogu imaju koalicioni kompromisi, odnosi među strankama i vanjski politički pritisci. Zbog toga Dodikova poruka o nezainteresovanosti za državnu vlast treba posmatrati i kao pregovarački signal: ona može značiti da SNSD želi veći prostor za djelovanje u Republici Srpskoj, a manje obaveza u zajedničkim institucijama. Istovremeno, takva pozicija ne znači povlačenje iz državnog sistema, nego nastavak selektivnog političkog uticaja.
Dodik se osvrnuo i na međunarodni kontekst, posebno na rezultate međuizbora u Sjedinjenim Američkim Državama. Prema njegovom mišljenju, pobjeda demokrata u Zastupničkom domu i Senatu neće donijeti velike promjene za Bosnu i Hercegovinu niti za odnose koje je Republika Srpska uspostavila. Ipak, on je sugerisao da bi politika Washingtona prema Uredu visokog predstavnika (OHR) mogla ostati nepromijenjena, uz očekivanje da će uloga OHR-a s vremenom slabiti. Ovakve procjene nisu potvrđene kao zvaničan stav američkih institucija, pa ih treba posmatrati kao političku interpretaciju, a ne kao prognozu zasnovanu na zvaničnim odlukama.
U regionalnom kontekstu Dodik je govorio i o odnosima sa Srbijom nakon političkih promjena u Beogradu. Naveo je da će nova vlast u Republici Srpskoj pokušati zadržati dobre odnose sa Srbijom, iako je na parlamentarnim izborima u toj zemlji pobijedila Studentska lista, dok je on otvoreno podržavao Aleksandra Vučića. Ova poruka je važna jer pokazuje da politički odnosi između Banje Luke i Beograda često nadilaze konkretne izborne rezultate i oslanjaju se na dublje strateške veze. Ipak, ostaje otvoreno pitanje kako će se nova politička većina u Srbiji odnositi prema Republici Srpskoj i da li će ta saradnja zadržati isti intenzitet.
Posebnu pažnju izazvale su i Dodikove tvrdnje o boravku u Floridi, gdje je rekao da je bio veoma popularan među učesnicima skupa. On je istakao da je razgovarao s ljudima koji, kako je rekao, dijele vrijednosti slične njegovim, ali nije naveo konkretna imena osim što je pokazao zajedničku fotografiju s jednom zastupnicom stranke AfD. Takve tvrdnje, međutim, nisu nezavisno potvrđene, pa ih treba posmatrati u okviru političkog marketinga i pokušaja da se javnosti prikaže međunarodna relevantnost. U savremenoj politici, naročito u periodima unutrašnjih previranja, upravo ovakvi nastupi često služe za jačanje domaće pozicije i slanje poruka sopstvenom biračkom tijelu.
U suštini, Dodikove poruke iz ovog gostovanja pokazuju da se politička scena u Bosni i Hercegovini ponovo nalazi u fazi preuređenja, pri čemu su Republika Srpska, državne institucije, odnosi sa Srbijom i međunarodni faktori međusobno povezani. Najavljeni datum 16. novembar mogao bi postati važna prekretnica, ali će stvarni efekti zavisiti od toga koliko će se najave pretvoriti u konkretne institucionalne poteze. Za sada je jasno tek to da predstoji period u kojem će politički akteri pokušati da učvrste svoje pozicije, testiraju granice ustavnog sistema i pošalju poruke i domaćoj i međunarodnoj javnosti.
