Dodik kritikovao izvještaj OHR-a pred sjednicu Vijeća sigurnosti: “Pun je netačnih informacija i političkih floskula”
Predsjednik SNSD-a i bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik ponovo je oštro reagovao na aktivnosti Ureda visokog predstavnika, ovaj put povodom izvještaja koji je OHR dostavio Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija uoči sjednice zakazane za 30. oktobar.
Dodik je poručio da dokument koji će biti pred članovima tog tijela nije neutralan prikaz stanja u Bosni i Hercegovini, nego, kako tvrdi, nastavak dugogodišnjeg političkog pristupa koji Republiku Srpsku prikazuje kroz istu matricu optužbi i interpretacija.
Prema njegovom stavu, izvještaj sadrži “netačne informacije, proizvoljne kvalifikacije i otrcane političke floskule”, a posebno mu smeta, kako je rekao, činjenica da se u međunarodne institucije godinama šalju dokumenti koji ponavljaju iste tvrdnje bez dublje analize političkih odnosa u zemlji.
Dodik smatra da se na taj način ne doprinosi razumijevanju situacije u BiH, nego se, naprotiv, održava jednostrana slika u kojoj su određeni akteri unaprijed označeni kao problem, dok se drugi predstavljaju kao ekskluzivni nosioci rješenja.
U objavi na društvenoj mreži X, Dodik je posebnu pažnju posvetio ulozi OHR-a u Bosni i Hercegovini, ocjenjujući da je ova institucija decenijama djelovala kao instrument stranog protektorata. Po njegovom mišljenju, takvo djelovanje otvara, kako je naveo, ozbiljna pitanja o suverenitetu, vladavini prava i demokratskom legitimitetu institucija u BiH.
Dodik je insistirao na stavu da je neodrživo govoriti o demokratiji u zemlji u kojoj, prema njegovim riječima, neizabrani strani zvaničnik može nametati odluke iznad parlamenta, ustava i volje građana.
Ovakve izjave nisu nove u Dodikovom političkom nastupu, ali dolaze u trenutku kada je pitanje odnosa između domaćih institucija, OHR-a i međunarodne zajednice ponovo visoko na listi političkih tenzija. U širem kontekstu, rasprave o ulozi visokog predstavnika već godinama izazivaju duboke podjele među političkim akterima u BiH.
Dok jedni smatraju da je OHR potreban kao korektivni mehanizam u zemlji sa složenim ustavnim poretkom, drugi ga vide kao prepreku potpunom političkom sazrijevanju i samostalnom odlučivanju domaćih institucija.
Dodik je u svojoj poruci otišao i korak dalje, najavljujući da očekuje od Vijeća sigurnosti UN-a da poništi sve odluke Kristijana Šmita, Valentina Inzka i drugih za koje tvrdi da nisu prošle potrebnu parlamentarnu proceduru niti dobile legitimitet demokratski izabranih predstavnika. Prema njegovim riječima, takve odluke treba proglasiti ništavnim i “staviti van pravnog prometa”, jer predstavljaju, kako je naveo, izrugivanje pravu.
Time je ponovo otvorio pitanje pravne valjanosti pojedinih intervencija međunarodnih predstavnika, što je tema koja se već dugo koristi kao političko sredstvo u raspravama unutar Bosne i Hercegovine.
Važno je podsjetiti da se sjednica Vijeća sigurnosti UN-a o Bosni i Hercegovini održava u periodu kada međunarodna zajednica pažljivo prati politička kretanja u zemlji, odnose među entitetima i funkcionisanje državnih institucija. Takve sjednice često postaju platforma na kojoj se iznose različiti pogledi na budućnost Bosne i Hercegovine, ali i mjesto na kojem se potvrđuju ili osporavaju narativi domaćih političkih lidera.
Zbog toga je svaki izvještaj koji se tamo dostavlja predmet pažljive analize, a izjave poput Dodikovih odmah dobijaju dodatnu težinu u javnosti i među diplomatskim krugovima.
Dodikov nastup također treba posmatrati u širem političkom okviru u kojem SNSD i liderstvo iz Republike Srpske već duže vrijeme insistiraju na većem stepenu autonomije entiteta, uz stalne kritike na račun nametnutih odluka međunarodnih institucija. U toj političkoj logici, OHR se često predstavlja kao simbol nepravde i spoljnog uticaja, dok se istovremeno insistira na tome da se sva važna pitanja rješavaju isključivo kroz domaći politički dijalog i unutar ustavnog poretka.
Kritičari takvog pristupa, međutim, upozoravaju da se time često izbjegava odgovornost za ključne blokade u funkcionisanju države.
S druge strane, zagovornici snažnije uloge OHR-a tvrde da prisustvo visokog predstavnika i dalje ima važnu stabilizacijsku funkciju, naročito u zemlji u kojoj su političke tenzije, etnička podijeljenost i institucionalne krize gotovo stalna pojava. Oni smatraju da međunarodni nadzor nije idealno rješenje, ali da je u sadašnjim okolnostima i dalje neophodan mehanizam za očuvanje mira i sprečavanje ozbiljnijih političkih sukoba.
Upravo zato su izvještaji koji se dostavljaju Vijeću sigurnosti više od formalnog dokumenta – oni su i ogledalo odnosa snaga, ali i test koliko su međunarodni akteri spremni da ostanu aktivni u bosanskohercegovačkom prostoru.
U Dodikovoj objavi posebno je upadljiva retorika koja se oslanja na snažne političke i pravne kvalifikacije, što dodatno podiže tenzije oko teme koja je ionako među najosjetljivijima u zemlji. Njegova poruka da je riječ o “jednostranoj političkoj agendi” i “proizvodu resavske škole” pokazuje da on izvještaj ne doživljava kao administrativni dokument, već kao dio šire političke borbe za interpretaciju stanja u BiH.
Takav pristup, međutim, otvara i pitanje koliko su međunarodni izvještaji zaista neutralni, a koliko reflektuju dugogodišnje nesuglasice između domaćih lidera i institucija koje djeluju pod okriljem međunarodne zajednice.
Bez obzira na to kako će se izjasniti Vijeće sigurnosti UN-a, jasno je da će rasprava o Bosni i Hercegovini ponovo biti opterećena starim sporovima oko ustavnih nadležnosti, političkog legitimiteta i uloge međunarodnih institucija.
Dodikove poruke ukazuju na to da vlasti u Republici Srpskoj nastavljaju insistirati na osporavanju prakse nametanja odluka, dok se u isto vrijeme očekuje da se međunarodna zajednica odredi prema sve izraženijim zahtjevima za redefinisanje odnosa u BiH. Upravo zbog toga predstojeća sjednica Vijeća sigurnosti neće biti važna samo zbog izvještaja OHR-a, nego i zbog toga što bi mogla dodatno razotkriti duboke političke podjele koje i dalje oblikuju budućnost zemlje.
