Šta nam se ovo dešava? Da li mi zaista živimo u ovom vremenu?
Jednom prilikom je Abdullah ibn Mesu’d r.a. rekao nekom čovjeku: „Ti živiš u vremenu u kojem je malo onih koji uče Kur’an (poznavaoca tedžvidskih pravila), ali ima mnogo istinskih učenjaka koji poštuju kur’anske granice i pridržavaju se njih. Malo je onih koji traže pomoć, a mnogo je onih koji daju. U tvoje vrijeme, namaz se obavlja duže, a hutbe su kratke i djela ljudi su ispred njihovih želja.
Međutim, doći će vrijeme kada će biti mnogo onih koji poznaju učenje Kur’ana, ali će biti malo istinskih učenjaka koji poštuju kur’anske granice i pridržavaju se njih. Bit će mnogo onih koji traže, a malo onih koji daju. U tom vremenu ljudi će skraćivati namaz, a hutbe će biti duže i ljudi će svoje želje stavljati ispred svojih djela.“
Ovaj opis današnjih vremena, izrečen prije mnogo stoljeća, nudi nam priliku da razmislimo o stanju u kojem se nalazimo. Vidimo kako je društvo evoluiralo i kako su se prioriteti promijenili. Abdullah ibn Mesu’d r.a. nas podsjeća na vrijeme kada su istinski učenjaci bili rijetki, ali su se čvrsto pridržavali kur’anskih principa. Danas, međutim, suočavamo se sa situacijom gdje je mnogo onih koji poznaju Kur’an, ali malo onih koji se istinski pridržavaju njegovih učenja.
Ova promjena ima duboke implikacije na naše društvo. Kada ljudi traže više nego što daju, nastaje neravnoteža koja može voditi ka društvenim i moralnim problemima. Skraćivanje namaza i produžavanje hutbi može ukazivati na promjenu u fokusu – od duhovnog ka svjetovnom. Kada su ljudske želje ispred njihovih djela, dolazi do moralne dekadencije i gubitka duhovnih vrijednosti.
Razmišljajući o ovim riječima, trebali bismo se zapitati kako možemo vratiti balans u našim životima i društvu. Kako možemo ponovo staviti djela ispred želja, i kako možemo osigurati da naš duhovni život ostane u centru naših aktivnosti? Ova pitanja su ključna za naše duhovno zdravlje i za zdravlje našeg društva.
U ovom kontekstu, važno je da se sjetimo uloge zajednice i obrazovanja. Obrazovanje koje ne samo da prenosi znanje, već i uči moralnim i etičkim vrijednostima, ključno je za formiranje novih generacija koje će poštovati kur’anske granice i pridržavati se njihovih učenja.
Kroz zajednički napor, možemo raditi na tome da se vratimo pravim vrijednostima i osiguramo da naše društvo ostane na pravom putu. Kroz podršku i davanje, umjesto traženja i uzimanja, možemo stvoriti uravnoteženije i pravednije društvo. Neka nam ove riječi Abdullaha ibn Mesu’da r.a. budu podsjetnik na ono što je zaista važno i neka nas vode ka boljoj budućnosti.
