Sve se događa Allahovom odredbom i to je jedina istina!
U ranim jutarnjim satima jednog oktobarskog dana 2008. godine, krenula sam u bolnicu zbog induciranog porođaja. Inducirani porođaj je potreban kada beba “ne želi” doći na svijet, kao da naslućuje sve što je čeka. Beba se mora roditi, jer je već bilo krajnje vrijeme da upozna ovaj prolazni svijet, sa svim njegovim slatkim i gorkim stranama. Glavna svrha postojanja postaje jasna tek nakon dolaska djeteta na svijet. Zahvaljujući Allahu, kroz dolazak moje bebe, spoznala sam istinsku suštinu dunjaluka.
Poslije nekoliko sati porođajnih bolova, došla je na svijet moja kćerka, čije sam rođenje sanjala još kao djevojka. Ostvarenje tog sna bilo je neopisivo, a njeno ime, Hanna Merjem, bilo je dugogodišnja želja. Dolazak kući sa novorođenom bebom, gdje nas je čekao njen troipogodišnji brat Harun i ponosni otac, bio je nezaboravan trenutak za našu porodicu. Naša sreća je bila beskonačna! Nakon divne trudnoće i brzog poroda, jedno jutro je promijenilo sve. Moja krhka i nježna beba iznenada je prestala disati. Dijagnoza su bile konvulzije – nešto nije bilo u redu!
Nastupila je panika i hitna reakcija. Tada, čovjek ne može biti svjestan svega što se dešava. Neočekivana tragedija poput ove djeluje kao iz scena iz drame, ali sudbina se ne može izbjeći. U trenucima kada se sve smiri, shvatimo da je sve što se događa s razlogom i da nam Allah daje samo ono što je za naše dobro, čak i kada se čini nepodnošljivo teško.
Nakon prijema u bolnicu i brojnih pregleda, saznali smo da naša beba ima ozbiljne probleme. Dijagnosticirano joj je povećanje moždanih komora i oštećenja očnih živaca, što je ukazivalo na patnju njenog tijela. Nalazi su bili toliko loši da su se doktori čudili kako je uopšte budna. Niko nije znao uzrok njenog stanja.
Cijeli mjesec dana proveli smo u neizvjesnosti i borbi. Naše dijete je umiralo, a doktori nisu znali zašto. Sve moguće pretrage u UKC Tuzla su urađene, a doktori su bili izvrsni, ali odgovora nije bilo. Dijete je palo u komu, a mi smo ostali bez objašnjenja.
U takvim trenucima, postanete svjesni prisustva Allaha i važnosti dove. Molili smo za njen život, i svaki poziv na telefon bio je strah da je izgubimo. Muž je odnio nekoliko bočica krvi u Klinički centar “Rebro” u Zagrebu, gdje su nakon deset dana otkrili uzrok – rijetka genetska bolest nazvana “homocistinurija sa acidurijom metilmalonske kiseline”. Naša Hanna Merjem bila je prva s tom dijagnozom na Balkanu, a svega pedesetak ljudi na svijetu je imalo isto stanje.
Doktorica Mensuda Hasanhodžić, jedini doktor genetike u BiH, obavijestila nas je o njenim 50:50 šansama za preživljavanje. Mi smo se čvrsto držali onih pozitivnih 50%. Poslije višemjesečne borbe i operacija, Merjem je došla kući, sa puno oštećenja, ali za nas je bila najljepša.
Danas, kada doktorica neonatologije Izeta Softić predaje studentima medicine, često spominje našu Merjem, koja je preživjela protiv svih izgleda. Allahovom voljom, Merjem živi i danas, donoseći nam pet godina neizmjerne ljubavi, borbe i nježnosti.
Majke me često pitaju kako je odgajati dijete s posebnim potrebama. Uvijek im kažem da nije smak svijeta. Ljubav i osmijeh djeteta s posebnim potrebama ne mogu se opisati niti porediti s bilo čim. Ja danas uživam u svakom trenutku sa svojom Merjem. Upornost otvara mnoga vrata, a vjera u Allaha nam daje snagu. Uvjereni smo da smo blagoslovljeni njenim prisustvom, njenim osmijehom i toplinom. Allah nam daje iskušenja koja možemo podnijeti, a ljubav djeteta s posebnim potrebama je zaista posebna vrsta ljubavi.
Ova priča je posveta svim majkama koje se bore i koje će se, Allahovom voljom, boriti i uživati u neopisivoj vrsti ljubavi.
