Jedan poznanik mi je ispričao priču o svojoj ljubavi i vjeri koja je na kraju oblikovala njegov život na način koji nikada nije mogao predvidjeti. Priča je počela s njegovom vezom koja je trajala četiri godine. U tom periodu, on i njegova djevojka su detaljno isplanirali budućnost – od imena djece do raspodjele zaduženja na useljenju. U svojim dovama, često je molio Boga da ubrza njihovo vjenčanje i da im podari zajedničku sreću, ne razmišljajući dublje o tome da li je to zaista ono što je najbolje za njega.
Unatoč njihovoj obostranoj želji da se vjenčaju, stvari se nikako nisu odvijale kako su planirali. Iako je imao posao i ona je bila spremna za brak, nešto ga je iznutra sprječavalo da napravi taj korak. Jednog dana, dok je slušao hodžu kako govori da Allah daje samo ono što je dobro za nas, počeo je preispitivati svoju vezu. Zapitao se koliko je u tom odnosu griješio i koliko ga je ta veza udaljila od Boga. Počeo je razmišljati je li postao žrtva svoje ljubavi.
Kada je došao kući, nakon namaza, odlučio je uputiti novu dovu: “Gospodaru, ako u ovome nije Tvoje zadovoljstvo, udalji je od mene.” Nevjerovatno, ali samo pet dana kasnije, djevojka mu je došla i rekla da ne želi više biti s njim. Iako je mislio da bi ga takva vijest slomila, prihvatio ju je smireno, shvatajući da je to bio odgovor na njegovu dovu. Godinama je molio: “Daj, daj, daj,” ali kada je jednom pitao da li je to zaista u Božijem zadovoljstvu, dobio je jasan odgovor.
Nepunih dva mjeseca kasnije, oženio se hairli sestrom, prijateljicom svoje sestre. U toj vezi osjetio je pravi mir, zadovoljstvo i napredak u vjeri. Shvatio je da mu je Allah dao upravo ono što je za njega najbolje, iako to tada nije mogao vidjeti. Njegovo iskustvo postalo je svjedočanstvo da Allah uvijek zna šta je najbolje za nas i da nam daje samo ono što će nam donijeti dobro.
Ova priča nosi važnu lekciju: dobro razmislimo o onome što tražimo i uvijek stavljamo Božije zadovoljstvo na prvo mjesto. Ponekad ono što mislimo da je najbolje za nas može zapravo biti naša propast. Kroz vjeru i predanost, možemo pronaći pravi put i ostvariti istinsku sreću.
Kako kaže hadis kojeg bilježi Tirmizi: “Kada čovjek uči dovu, Allah s.w.t. mu je usliša, ili je ostavi za drugi svijet, ili ga zaštiti od zla kolika je ta dova.” Ovaj hadis dodatno naglašava kako je važno vjerovati u Božiju mudrost i strpljivo čekati na ono što je zaista dobro za nas. Kroz preispitivanje svojih želja i molitvu za Božije zadovoljstvo, možemo pronaći pravi put do sreće i ispunjenja.
