Djed Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pripada periodu koji se naziva “fetret”, što označava vremenski interval između dva poslanika. Prema učenjaku Ibn Kesiru, fetret se odnosi na period između poslanstva Isa’a, alejhi sselam, i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. U ovom periodu, ljudima nije bio upućen direktan poziv u vjeru, što je dovelo do različitih stanja vjere među njima.
Učenjaci su podijelili ljude koji su živjeli u tom periodu u dvije grupe. Prva grupa su oni kojima je stigao poziv u vjeru. U ovu grupu spadaju oni koji su bili na tevhidu, tj. vjerovali su u jednog Boga i nisu činili širk (mnogoboštvo). Primjeri takvih osoba su Kis ibn Sa’ide i Zejd ibn ‘Amr ibn Nufejl, koji su se čvrsto držali vjere i odbacivali širk. Druga grupa su oni kojima je također stigao poziv u vjeru, ali su oni promijenili vjeru i počeli obožavati idole, poput ‘Amra ibn Luheja. O ovom posljednjem, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao da ga je vidio kako vuče svoju odjeću u vatri, što ukazuje na njegovu sudbinu zbog promjene Ibrahimove, alejhi sselam, vjere.
Što se tiče roditelja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, postoji autentičan šerijatski tekst koji govori o njihovoj sudbini. Muslim prenosi hadis u kojem čovjek pita Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje je njegov otac, na što Poslanik odgovara: “U vatri”. Također, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže da su i njegov otac i majka u vatri, a kada je zatražio dozvolu od Allaha da moli za oprost svoje majke, nije mu bilo dozvoljeno. Međutim, bilo mu je dozvoljeno da posjeti njen mezar.
U komentaru na ovaj hadis, autor Avnul-m’abuda objašnjava da je traženje oprosta za nevjernika zabranjeno, jer su takve osobe umrle kao nevjernici. Nevevi, rahimehullah, također naglašava ovu zabranu, pojašnjavajući da šerijatski tekstovi jasno ukazuju na to da nema oprosta za one koji umru u nevjerstvu.
Ibn Baz, rahimehullah, pojašnjava da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio na osnovu božanskog znanja, jer Kur’an kaže da on ne govori po svojoj volji, već prema objavi. Također, naglašava da bi bilo protivno šerijatu da je traženje oprosta za njegove roditelje bilo dozvoljeno, s obzirom na to da su oni umrli kao nevjernici.
Šejhul-islam Ibn Tejmije, rahimehullah, je također odbacio predaju da su roditelji Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bili oživljeni i prihvatili islam. On naglašava da su svi vjerodostojni učenjaci saglasni da su te predaje izmišljene, te da se kose s osnovnim principima islama, uključujući kur’anske ajete koji jasno govore da nevjerniku neće biti prihvaćena tevba (pokajanje) nakon smrti.
Zaključujući, Nevevi, rahimehullah, podsjeća da porijeklo ne spašava čovjeka od Allahove kazne, ističući primjer oca Ibrahima, alejhi sselam, koji je umro kao nevjernik, zbog čega ga se Ibrahim odrekao. Isto tako, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorava svoju rodbinu da im on neće moći pomoći kod Allaha, čak ni svojoj kćerki Fatimi.
Svaki musliman treba razumjeti da presudne odluke u vezi s vjerom i sudbinom pojedinaca ne smiju biti zasnovane na emocijama, već isključivo na jasnim dokazima iz Kur’ana i sunneta, kako bi se izbjegla propast i na ovom i na onom svijetu.
