Da li je dozvoljeno učiti Kur’an bez abdesta?
Pitanje da li se Kur’an može učiti bez abdesta jedno je od onih koje muslimani često postavljaju iz želje da svoju ibadetsku praksu usklade sa propisima vjere. To je posebno važno danas, kada mnogi žele da uče Kur’an u različitim okolnostima: kod kuće, na poslu, tokom putovanja, u vrijeme odmora ili neposredno nakon buđenja. Zbog toga je korisno razjasniti razliku između samog učenja Kur’ana i dodirivanja mushafa, jer se upravo tu najčešće javlja zabuna.
Ako se pod pitanjem misli na to da čovjek uči Kur’an iz pamćenja, bez da drži mushaf u rukama, onda je odgovor jasan: to je dozvoljeno i nema prepreke za takvo učenje. Štaviše, brojni učenjaci su naveli da je to potvrđeno konsenzusom islamskih pravnika. Učenje Kur’ana je ibadet koji je otvoren za vjernika u gotovo svakoj prilici, pa čak i onda kada nije u stanju potpuno obaviti abdest. Naravno, abdest je pohvalan i preporučen, jer učenje Kur’ana sa abdestom nosi dodatnu ljepotu, poštovanje i smirenost srca.
Imam Nevevi, jedan od najpoznatijih islamskih učenjaka, naglasio je da je lijepo da osoba koja želi učiti Kur’an bude pod abdestom, ali da je samo učenje bez abdesta dozvoljeno prema jednoglasnom stavu učenjaka. Ovakav stav se oslanja i na predaje koje govore o tome da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominjao Allaha u svim stanjima. Time se pokazuje da vjernik ne mora čekati savršene okolnosti da bi bio u kontaktu sa Kur’anom i zikrom. Naprotiv, vjera podstiče stalnu povezanost sa Allahovom knjigom, čak i kada čovjek nije u mogućnosti da bude u potpunosti pripremljen za druge oblike ibadeta.
U tom smislu se spominju i predaje koje govore da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon buđenja proučio posljednje ajete sure Ali Imran, što dodatno potvrđuje da spominjanje Allaha i učenje ajeta nije ograničeno samo na određene trenutke ili formalne uvjete. Međutim, važno je razumjeti da se ovdje ne govori o istovjetnom propisu za sve oblike kontakta s Kur’anom. Islamski učenjaci su veoma precizni kada razlikuju učenje napamet, slušanje Kur’ana, čitanje iz mushafa i fizičko dodirivanje mushafa. Upravo ta preciznost pomaže muslimanu da zna kako da postupi u svakoj konkretnoj situaciji.
Dodirivanje mushafa bez abdesta: gdje je razlika?
Druga situacija, koja je vjerovatno ono na šta su mnogi mislili kada postavljaju ovakvo pitanje, jeste čitanje Kur’ana direktno iz mushafa bez abdesta, odnosno držanje mushafa u rukama dok se uči. Tu je stav islamskih učenjaka znatno strožiji i većina klasičnih pravnika zauzela je mišljenje da nije dozvoljeno dodirivati mushaf bez abdesta. Taj stav zastupaju poznate pravne škole: hanefijska, malikijska, šafijska i hanbelijska. Njihovo mišljenje se temelji na širem razumijevanju poštovanja prema Kur’anu i na tekstovima koji ukazuju da se mushaf ne dotiče osim u stanju čistoće.

Ovdje je bitno naglasiti da se ne radi o proizvoljnom otežavanju ljudima, nego o shvatanju da je mushaf Allahova riječ zapisana u fizičkom obliku i da se prema njemu treba odnositi s posebnom pažnjom. U mnogim muslimanskim sredinama upravo je ovaj stav postao praktični standard, pa se djeca od malih nogu uče da prije uzimanja mushafa obave abdest. Takvo postupanje ne samo da razvija naviku urednosti i čistoće, nego i jača svijest o veličini Kur’ana u životu muslimana.
U isto vrijeme, među učenjacima postoji i drugačije mišljenje. Ibn Hazm, poznati islamski pravnik, zastupao je stav da nije jasno dokazana zabrana dodirivanja mushafa bez abdesta. Prema njegovom razumijevanju, osnovni dokazi ne zahtijevaju nužno abdest kao uvjet za samo dodirivanje mushafa. Iako ovo mišljenje nije stav većine, ono pokazuje širinu islamske pravne misli i činjenicu da učenjaci ponekad različito tumače iste izvore. Takva razilaženja nisu znak slabosti vjere, nego svjedoče o dubini i ozbiljnosti s kojom su pravnici pristupali tekstovima Objave.
Šta je praktično najbolje učiniti?
Ako neko želi sigurno i oprezno postupiti, onda je abdest prije uzimanja mushafa najispravniji izbor. To je mišljenje koje je prihvaćeno kod većine učenjaka i koje pruža dodatnu sigurnost u ibadetu. Osim toga, abdest ima i duhovnu vrijednost: on priprema čovjeka da pristupi Kur’anu sa smirenošću, čistoćom i punim poštovanjem. Mnogi vjernici svjedoče da im se, kada uzmu abdest prije učenja, srce lakše otvori za razmišljanje o značenjima ajeta i za iskreniju koncentraciju.
Ipak, treba izbjegavati pogrešno shvatanje da osoba bez abdesta ne smije nikako biti u kontaktu sa Kur’anom. Takvo razmišljanje bi moglo navesti nekoga da potpuno napusti učenje, što nije ispravno. Naprotiv, ako neko nije pod abdestom, a želi učiti Kur’an napamet, slušati kur’ansko učenje ili ponavljati ajete koje zna, to mu je dozvoljeno. Na taj način musliman ostaje povezan s Objavom i ne odgađa dobro djelo samo zato što trenutno nije u stanju da ispuni preporučeni uvjet za dodirivanje mushafa.
U savremenom vremenu, kada mnogi koriste digitalne aplikacije i elektronske uređaje za učenje Kur’ana, ovo pitanje dodatno dobija na značaju. Većina učenjaka pravi razliku između fizičkog mushafa i prikaza Kur’ana na ekranu, jer ekran nije isto što i klasični mushaf. Zbog toga se mnogi muslimani osjećaju slobodnije da uče iz telefona ili tableta bez abdesta, dok za uzimanje pravog mushafa i dalje žele biti pod abdestom. Ipak, i ovdje je lijepo postupiti s poštovanjem, jer svrha nije samo formalno ispuniti pravilo, nego razviti ljubav i čast prema Allahovoj knjizi.
Na kraju, može se reći da je najkraći i najprecizniji odgovor sljedeći: učenje Kur’ana bez abdesta je dozvoljeno ako se ne dodiruje mushaf, dok je za dodirivanje mushafa mišljenje većine učenjaka da treba imati abdest. Ako se čovjek odluči za strožiji i sigurniji stav, to je hvale vrijedan izbor. Ako se, pak, radi o učenju napamet ili iz elektronskog uređaja, nema smetnje da se uči i bez abdesta, iako je abdest u svakom slučaju bolji i plemenitiji. Na takav način vjernik čuva ravnotežu između lakšeg pristupa ibadetu i dužnog poštovanja prema Kur’anu.
Allah najbolje zna, a vjerniku ostaje da u ovakvim pitanjima slijedi pouzdane učenjake, čuva poštovanje prema Kur’anu i nastoji da što češće bude u stanju čistoće, jer je to put ka većoj bliskosti sa Allahovom riječju i većem bereketu u svakodnevnom životu.













