Da bismo razumjeli pitanje namjernog izostavljanja sunneta i da li se to smatra grijehom, važno je prvo shvatiti značenje i ulogu sunneta u kontekstu islamske prakse. Sunnet (ili nafila) označava dobrovoljna djela koja nisu obavezna, ali su visoko preporučena. Ukoliko ih osoba obavlja, bit će nagrađena, a ako ih ne obavi, neće biti grješna. Ovo se posebno odnosi na dnevne sunnete koji se obavljaju uz obavezne namaze, poput sunneta prije i poslije podnevskog, akšamskog, jacijskog i sabahskog farza.
Muslimani se često pitaju da li su dužni svakodnevno klanjati sunnete, posebno kad se susretnu s mišljenjem da su sunneti dobrovoljni. Primjer za to je podnevski sunnet, gdje neki ljudi, svjesni da nisu obavezni klanjati svaki dan, odluče redovno izostavljati ovaj sunnet. Iako, prema islamskom učenju, takav postupak ne povlači automatski grijeh, nije preporučljivo da musliman kontinuirano ostavlja ove sunnete. Posebno se ističe važnost sabahskog sunneta, za kojeg je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dva rekata sabahskih sunneta bolja su od dunjaluka i svega što je na njemu.” Ovaj hadis ukazuje na važnost sabahskog sunneta i pokazuje koliko je bitno ne zanemarivati ove dragocjene ibadete.
U vezi s vitr-namazom, stavovi učenjaka variraju. Neki smatraju da je vitr obavezan (vadžib), dok većina učenjaka drži da je vitr potvrđeni sunnet, a ne stroga obaveza. Ipak, mnogi učenjaci upozoravaju na to da stalno izostavljanje potvrđenih sunneta može biti pokuđeno (mekruh). Štaviše, neki idu tako daleko da kažu da bi neprestano zanemarivanje sunneta moglo dovesti do odbacivanja nečijeg svjedočenja ili postati uzrok grijeha.
Stalna komisija za fetve iz Saudijske Arabije je, odgovarajući na pitanje o izostavljanju sunneta, jasno istaknula da osoba koja obavlja samo farz namaze i ne klanja sunnete neće biti grješna, ali će izgubiti mnoge sevape i propustiti velike nagrade. Ovaj stav pojašnjava da sunneti, iako nisu obavezni, nose ogromne koristi koje se ne bi trebale olako zanemarivati.
Jedan od hadisa koji posebno naglašava važnost sunneta dolazi od Ebu Hurejre, r.a., koji prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao pored tek zakopanog kabura i kazao: “Dva veoma kratka rekijata, koja vi prezirete i potcjenjujete, kada bi ovaj mogao dodati u svoja djela, njemu bi bilo draže nego ostatak dunjaluka.” Ovaj hadis jasno ukazuje na važnost i vrijednost svakog ibadeta, pa makar se radilo o kratkim i naizgled malim djelima poput dobrovoljnih namaza.
Također, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obećao je posebne nagrade za one koji redovno obavljaju određeni broj rekata sunneta uz farz-namaze. Prenosi se da je rekao: “Ko redovno klanja dvanaest rekata sunnetā: četiri prije podnevskog farza, dva poslije, dva poslije akšamskog farza, dva poslije jacijskog farza i dva prije sabahskog farza, Allah će mu sagraditi kuću u Džennetu.” Ovaj hadis bilježi Tirmizi, a predstavlja jasan poticaj muslimanima da ustraju u obavljanju sunneta.
Pored toga, dobrovoljni namazi imaju i duhovni značaj, jer su jedan od načina na koji se vjernici približavaju Allahu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi da je jedan od njegovih ashaba, Rebia’ ibn Ka’b, zatražio od njega da bude s njim u Džennetu. Poslanik mu je odgovorio da što više čini sedždu, odnosno da što više obavlja dobrovoljne namaze. To pokazuje koliko su nafile bitne ne samo za postizanje nagrada, već i za jačanje veze s Gospodarom.
Jedan od najvažnijih hadisa koji opisuje odnos između farz i nafila dolazi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje prenosi Allahove riječi: “Najdraže čime Mi se Moj rob približava jeste ono čime sam ga zadužio (farzovi), a zatim Mi se on približava nafilama (sunnetina) sve dok ga ne zavolim.” Ovaj hadis prenosi Muslim i objašnjava kako nafile igraju ključnu ulogu u postizanju Allahove ljubavi.
Zaključak je da, iako izostavljanje sunneta ne povlači automatski grijeh, zanemarivanje ovih djela znači propuštanje ogromnih duhovnih koristi i nagrada. Muslimani su ohrabreni da u što većoj mjeri prakticiraju sunnete, kako bi se približili Allahu, postigli veće nagrade i očuvali tradiciju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ustrajnost u ovim djelima je put ka Džennetu, i oni koji ih redovno prakticiraju mogu očekivati posebne nagrade na Sudnjem danu.
