Lutov narod nije bio kažnjen samo zbog homoseksualizma, već su njihovi grijesi bili daleko obuhvatniji i dublji. Prema navodima iz Ibn Kesirove knjige “El-Bidaje wenn-nihaje”, postoji nekoliko razloga za njihovo kažnjavanje. Prvi razlog bio je njihovo odbijanje da obožavaju Allaha Jedinog, iako ih je poslanik Lut uporno pozivao ka tome. Njihovo odbijanje nije bilo samo pasivno, već su i aktivno nastavili sa svojim grijesima i nemoralnim ponašanjem. Lut im je zabranjivao harame, ali oni su ustrajavali u svojoj zabludi.
Osim toga, Lutov narod bio je poznat po različitim oblicima munkera, odnosno ogavnih i odvratnih djela koja su činili na svojim skupovima. Među tim djelima bili su natjecanja u puštanju vjetra, čime su pokazivali krajnji prezir prema bilo kakvim moralnim normama. Njihovo ponašanje nije bilo ograničeno samo na privatne radnje; činili su i društvene zločine poput drumskog razbojništva, varanja prijatelja i saputnika, te su se čak ponosili svojim djelima.
Jedan od najistaknutijih grijeha koji je bio jedinstven za Lutov narod bio je homoseksualizam, što je bilo nešto što prije njih niko na svijetu nije radio. Iako je ovaj grijeh bio ozbiljan, on nije bio jedini razlog za njihovu kaznu. Lutov narod nije samo odbijao poslanikove pozive, već su planirali i da protjeraju Luta i njegovu porodicu, pokazujući krajnju neprijateljsku namjeru prema njemu.
Zbog svih ovih grijeha, Lutov narod je bio kažnjen. Allah je na njih poslao strašnu kaznu, uključujući preokretanje njihovog naselja i kišu od grumenja skamenjene gline. Ova kazna bila je egzemplarna i pouka za sve narode koji dolaze poslije njih.
U zaključku, kazna Lutovom narodu nije bila samo zbog homoseksualizma, već je bila rezultat njihovog kufra, nemorala, nepravednosti i odbijanja poslanikove poruke. Ovaj primjer pokazuje da se Allahova kazna spušta na one koji ustrajavaju u grijesima i odbijaju Njegove poslanike, a homoseksualizam je samo jedan od mnogih grijeha zbog kojih su bili kažnjeni.
