Ne ulazim u iskrenost i poštenje ljudi koji se odluče krenuti na hadž pješice, biciklom ili na konju, ali imam mišljenje i stav da je to u današnje vrijeme najblaže rečeno, nepotrebno.
Kada bi se neko odlučio na taj korak bez medijske pompe, da ide o svome trošku i ne ostavlja na internet platformama broj računa, to bi bila sasvim druga dimenzija.
Ali da idu na način da drugi financiraju njegov put, to bi se već moglo pripisati modernom prosijačenju.
Onaj ko nije u mogućnosti fizički ili finansijski otići i obaviti hadž, nije ni dužan niti ga Allah duži.
U hadisu Džibrila, Allahov poslanik kaže: “I hadž, onome ko je u mogućnosti da podnese taj put.”
Mogućnost u ovom slučaju je fizička (zdravstvena) i finansijska. Ako nisi u mogućnosti ispuniti ova dva uslova, nisi dužan ići na hadz.
Prema ovim ljudima treba biti otvoren i na lijep način im objasniti potencijalne probleme i upitnost ovakvog načina odlaska na hadž.
Na kraju, ipak, Allaha molim da ih pomogne i ukabuli im.
Haris Hećimović, prof.
