Pitanje: Selam Alejkum. Zanima me koliki je grijeh obećati brak ženi, dogovoriti se s njom oko toga, a zatim odustati? Upoznala sam jednog brata, zavoljeli smo se, i oboje smo jedno drugom obećali brak. Svi su bili svjesni našeg dogovora. Međutim, on je kasnije odustao. Unaprijed hvala. Neka vas Allah nagradi.
Odgovor: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Prvo, hvala Allahu na svim blagodatima, i neka je salavat i selam na posljednjeg poslanika, a zatim:
Vjeridba predstavlja dogovor između muškarca i žene da će stupiti u brak, što znači da su se dogovorili da sklope bračni ugovor u budućnosti. Međutim, samo dogovor oko vjeridbe nije isto što i stvarni brak; brak je formalizovan tek kada se sklopi šerijatski ugovor. Žena koja je vjerena nije u pravnom smislu povezana s muškarcem s kojim se vjerila sve dok se taj šerijatski ugovor ne sklopi.
S obzirom na to da je vjeridba samo obećanje za budući brak, ona nije obavezna (vadžib) da se izvrši prema mišljenju većine islamskih učenjaka. Ako dođe do promjene u okolnostima, nije pokuđeno ni staratelju žene da povuče svoj pristanak za brak, posebno ako smatra da je to u njenom najboljem interesu. Takođe, žena koja je vjerena ima pravo odustati od dogovora o braku ako pronađe opravdane razloge. To je zato što brak predstavlja ozbiljan ugovor koji donosi dugoročne posljedice, te je veoma važno da se u tom izboru ne pogriješi. Žena ima pravo da bude oprezna i da izabere partnera s kojim će biti srećna i zadovoljna.
Isto pravo da odustane od dogovora ima i muškarac koji se vjerio, ukoliko smatra da za to ima opravdan razlog. Međutim, ako bilo koja strana odluči odustati bez valjanog razloga, takvo ponašanje se smatra pokuđenim jer predstavlja kršenje obećanja i povlačenje riječi. Iako to nije zabranjeno (haram), s obzirom na to da brak još nije sklopljen i nema prava jedno na drugo, takvo ponašanje se ne preporučuje. To je slično situaciji u kojoj prodavač dogovori prodaju po određenoj cijeni, ali se predomisli i odluči ne prodati robu.
Takođe, smatra se pokuđenim da muškarac odustane od ženidbe ako je žena javno objavila vjeridbu, čime je odbila druge potencijalne prosce.
Ovo je stav većine islamskih učenjaka, koji su svoje mišljenje zasnovali na sljedećem ajetu i hadisu, ili sličnim šerijatskim tekstovima:
Uzvišeni Allah kaže: “O, kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje djela ne prate!” (Es-Saff, 3)
Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Znak munafika su tri stvari: kada govori, laže; kada obeća, prekrši; i kada mu se povjeri, iznevjeri.”
Ovi šerijatski tekstovi jasno ukazuju da je prekršiti obećanje djelo koje je mrsko Allahu i da je to jedna od osobina munafika, što implicira da je obaveza ispuniti obećanje i da nije dozvoljeno prekršiti ga bez opravdanog razloga.
Ostaje pitanje zašto je većina učenjaka smatrala da se ovi tekstovi odnose na pokuđenost, a ne na haram? Vjerovatno zato što vjeridba nije isto što i sklopljen brak. A Allah zna najbolje.
