Susret Željke Cvijanović i Antonia Coste: Ključne teme i izazovi na putu BiH ka EU
Na sastanku između predsjedavajuće Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Željke Cvijanović, i predsjednika Evropskog vijeća, Antonia Coste, razmatrane su ključne teme koje se tiču političkih i institucionalnih izazova s kojima se BiH suočava na putu ka članstvu u Evropskoj uniji. Ovaj sastanak pružio je platformu za duboku analizu trenutne situacije u zemlji i njene budućnosti unutar evropske zajednice. U fokusu diskusije bili su ne samo izazovi, već i mogućnosti koje BiH ima u kontekstu integracija u EU.
U centru razgovora bila su pitanja vezana za budućnost BiH u okviru EU, kao i važnost domaćih institucija u procesu evropskih integracija. Cvijanović je istaknula da je posjeta Coste bila prilika za svaki član Predsjedništva da izloži svoj stav o trenutnoj političkoj dinamici. Naglasila je kako su izazovi koje BiH susreće rezultat složenih unutrašnjih odnosa, ali i vanjskih pritisaka koji, kako tvrdi, često potkopavaju suverenitet domaćih vlasti. Sve to sugeriše da je put prema EU dalek i trnovit, s brojnim preprekama koje se moraju prevazići.
Dijalog kao ključni element procesa integracije
Jedan od ključnih aspekata Cvijanovićeve izjave bio je poziv na dijalog između Bosne i Hercegovine, kao i Evropske unije kao strateškog partnera. Ona je jasno naglasila da proces evropskih integracija mora biti rezultat zajedničkog dijaloga, odbacujući pritom ulogu trećih strana koje, prema njenom mišljenju, narušavaju legitimnost tog procesa. Čak je i istaknula nekoliko specifičnih primjera kako su treće strane, uključujući visoke međunarodne zvaničnike, tokom godina mogle da utiču na unutrašnju politiku BiH, ponekad s kontraproduktivnim ishodima. Posebno se osvrnula na intervencije visokog predstavnika Christiana Schmidta, ističući da takve intervencije bez institucionalnog osnova predstavljaju više prepreku nego pomoć.
Osim toga, Cvijanović je izrazila svoj stav o produžetku mandata misije EUFOR-a, kazavši da ne vidi problem u tome, ali je naglasila da ne percipira nikakvu realnu prijetnju oružanim sukobima unutar zemlje. Umjesto toga, pozvala je na vraćanje povjerenja u domaće institucije, naglašavajući da je potrebno smanjiti oslanjanje na spoljne aktere koji često otežavaju situaciju. Ovaj aspekt dijaloga podrazumijeva i jačanje postojećih kapaciteta institucija u BiH, jer je istinska stabilnost moguća samo ako vlasti same budu sposobne da upravljaju unutrašnjim izazovima.
Sankcije kao kontraproduktivne mjere
Cvijanović se također usprotivila politici uvođenja sankcija određenim funkcionerima Republike Srpske od strane pojedinih članica EU. Opisala je ove mjere kao nepromišljene i kontraproduktivne, naglašavajući da one samo produbljuju političke podjele i udaljavaju BiH od stabilnosti. Njena zabrinutost je potpuno opravdana, jer sankcije mogu dovesti do radikalizacije određenih političkih grupa unutar zemlje, što dodatno otežava postizanje konsenzusa. Ovaj stav dodatno oslikava kompleksnost odnosa unutar BiH, gdje su različiti politički akteri često u suprotnim pozicijama kada se radi o pitanjima suvereniteta i legitimiteta. Radikalizacija pojedinih frakcija može dovesti do viših tenzija, što BiH čini još daljom od evropskih standarda.
Simbolika i kontekst sastanka
Kontekst ovog sastanka također je dodatno obogaćen simbolikom — 30. godišnjicom genocida u Srebrenici i potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Costa je ukazao na značaj ovih događaja kao važnog okvira unutar kojeg se razmatra evropska budućnost BiH. Njegova izjava o posvećenosti EU evropskom putu BiH, uz očekivanje iskrene i funkcionalne saradnje unutar institucija, dodatno je naglasila važnost unutrašnjeg dijaloga i konsenzusa. Ovo podsjeća na to da BiH ne samo da mora prevazići trenutne političke nesuglasice, već i izgraditi povjerenje među različitim etničkim grupama kako bi se osigurao trajan mir i stabilnost u regionu.
Političke poruke i izazovi za budućnost
Na kraju, može se zaključiti da Željka Cvijanović nastoji pozicionirati Republiku Srpsku kao konstruktivnog aktera u BiH, naglašavajući potrebu za dijalogom bez pritisaka. Njena izjava može se interpretirati kao otpor prema svemu što doživljava kao nametanje volje međunarodne zajednice, s jasnom porukom da stabilnost i napredak moraju doći iznutra. U kontekstu budućih pregovora, važno je da se prepoznaju i prihvate razlike među političkim akterima, ali i zajednički ciljevi koje BiH ima kao država koja teži članstvu u EU.
Ovaj sastanak otvorio je diskusiju o suštinskim političkim pitanjima koja prate proces evropskih integracija u BiH. Uočava se sve veći jaz između različitih političkih aktera, osobito u kontekstu shvatanja suvereniteta i uloge međunarodne zajednice. Dok Cvijanović zagovara model u kojem domaće vlasti imaju punu kontrolu nad reformskim procesima, neki iz bošnjačkog političkog kruga pozivaju na jaču ulogu međunarodnih posrednika kako bi se prevazišle unutrašnje blokade. Ovaj konfliktni pristup otežava kreiranje jedinstvene strategije koja bi omogućila stabilan put ka EU.
Kako je poručeno iz Brisela, Evropa neće čekati unedogled na BiH da odluči da li zaista želi postati njen dio ili će ostati talac unutrašnjih sukoba i nepovjerenja. Ova situacija zahtijeva hitno djelovanje i ozbiljno promišljanje o budućim koracima koje BiH treba poduzeti na svom putu ka EU. Ne samo da se mora raditi na institucionalnim reformama, već i na izgradnji društvenog povjerenja koje je ključno za uspjeh svih napora. U tom kontekstu, umrežavanje različitih političkih i društvenih aktera može igrati značajnu ulogu u procesu pomirenja i izgradnje budućnosti koja je u skladu s evropskim vrijednostima.
