Nalazimo se u vremenu punom kontradikcija, vremenu u kojem su se naši neprijatelji pretvorili u bliske prijatelje, dok su prijatelji postali otvoreni neprijatelji. Izgubili smo povjerenje u ljude kojima smo nekada vjerovali, a povjerenje smo počeli davati onima koji su nas izdali. Živimo u svijetu gdje lažljivci dobivaju poštovanje, dok se oni koji govore istinu proglašavaju lašcima. Ovo je vrijeme u kojem istinske vrline izumiru, gdje se istina gubi, a hrabrost, muževnost i ljudskost više nisu poželjne osobine. Jedan muslimanski pjesnik je to lijepo sažeo riječima: “Iskušani smo vremenom u kojem nema ni islamskog morala, ni starog plemenitog morala, niti snova onih koji cijene čestitost i poštenje.”
Jedan mudar čovjek je rekao: “Ne druži se s licemjerom, jer on jede s vukom, laje s psom, a plače s pastirem.” Ove riječi ukazuju na važnost pažljivog biranja društva, jer licemjeri mijenjaju lice prema situaciji i ne mogu se smatrati pravim prijateljima.
Hafiz Ibn Redžeb je istaknuo: “Jedan od znakova pravih učenjaka, čije znanje koristi njima i drugima, je to što se ne uzdižu iznad drugih ljudi, ne vole pohvale i ne smatraju se posebnima.” Ovi učenjaci svojim primjerom pokazuju poniznost i skromnost, što su prave vrline koje su danas rijetke.
Razmislimo o važnosti Kur’ana i Sunneta. Jedan čovjek je došao imamu Maliku ibn Enesu i zatražio raspravu. Malik je postavio pitanje: “Što će se dogoditi ako te pobijedim?” Čovjek je odgovorio da će ga slijediti. Zatim je Malik upitao: “A ako ti pobijediš mene?” Čovjek je rekao da će ga Malik tada slijediti. Malik je postavio još jedno pitanje: “Što ako dođe treća osoba i pobijedi nas oboje?” Čovjek je rekao da će slijediti tu treću osobu. Na to je Malik zaključio: “Vjera ne pripada onom tko pobjeđuje u raspravi. Zar ćemo svaki put kad netko vještiji u raspravi dođe, ostaviti Kur’an i Sunnet zbog njegovih sposobnosti?” Ove riječi nas podsjećaju na važnost stalnog oslanjanja na osnovne izvore vjere, a ne na prolazne rasprave.
Trebamo se kloniti ljudi koji posjeduju pet loših osobina: onih koji odgovaraju prije nego što saslušaju, suprotstavljaju se prije nego što razumiju, donose sud bez znanja, misle da se razumiju u sve, i ne prihvaćaju savjete čak ni od stručnjaka. Ove osobine vode do kaosa i nesporazuma, te ih je najbolje izbjegavati.
Konačno, priča o lavu koji je pokušao uvesti demokraciju u šumu ilustrira važnost mudrosti i prilagodljivosti. Lav je tražio savjet od vuka i lisice. Vuk je predložio da lav bude predsjednik, on sam premijer, a lisica član parlamenta. Lav se naljutio i ubio vuka. Lisica je mudro predložila da lav bude predsjednik, lavica premijer, a njihovi potomci članovi parlamenta. Lav je bio zadovoljan i upitao lisicu od koga je naučila tu mudrost, a ona je odgovorila: “Naučila sam to iz razgovora između tebe i vuka.” Ova priča nas uči važnosti promišljanja prije donošenja odluka i prilagodljivosti u teškim situacijama.
U zaključku, živimo u vremenu velikih moralnih i društvenih promjena, gdje su prave vrijednosti često zanemarene. Moramo se truditi da zadržimo istinske vrline i moralne standarde, te se kloniti loših utjecaja. Samo tako možemo izgraditi bolji i pravedniji svijet.
