Američki međuizbori i mogući odjeci u Bosni i Hercegovini: šta donosi novi politički trenutak u Washingtonu
Rezultati američkih međuizbora uvijek privlače pažnju daleko izvan granica Sjedinjenih Američkih Država, a u Bosni i Hercegovini takva pažnja je posebno izražena. Razlog je jednostavan: američka vanjska politika, posebno prema Balkanu, već decenijama ima direktan ili indirektan utjecaj na političke procese u BiH, na institucionalni okvir, ali i na raspoloženje domaćih aktera. Zato se i nakon posljednjih izbora u SAD-u postavlja isto pitanje: hoće li se promijeniti odnos snaga u Washingtonu i može li to imati posljedice za Bosnu i Hercegovinu?
Elvir Klempić, bivši savjetnik u američkoj administraciji, smatra da bi novi izborni rezultat mogao otvoriti drugačiju dinamiku u američkom Kongresu, iako ne očekuje nagli zaokret u zvaničnoj politici prema BiH. Njegove procjene, kako je naglasio, treba posmatrati kao političku analizu i prognozu, a ne kao potvrđene odluke američkih institucija. Ipak, on upozorava da promjena u sastavu Kongresa može značiti više nadzora, više saslušanja i više pitanja o potezima američke administracije, uključujući i one koji se tiču Balkana.
Prema njegovoj ocjeni, izborni rezultati su bili veliko iznenađenje čak i za ljude koji svakodnevno prate politička dešavanja u Washingtonu. Klempić tvrdi da je teško bilo naći sagovornika koji je očekivao ovakav rasplet. Posebno je zanimljivo, kaže, to što su demokrate ostvarile snažnije rezultate nego što su mnogi analitičari predviđali, uključujući i pobjede u državama u kojima već dugo nisu uspijevale osvojiti mjesta u Senatu. Osim toga, jedan od važnih zaključaka je i taj da ogromna finansijska ulaganja u kampanje nisu automatski garantovala politički uspjeh. U američkom političkom sistemu novac je važan, ali nije dovoljan ako birači osjete da kandidati ne odgovaraju na njihove stvarne brige.
Šta je motivisalo američke birače?
Klempić smatra da su birači na ovim izborima prije svega reagovali na ekonomska pitanja. Inflacija, cijene života, sigurnost radnih mjesta i opšti osjećaj stabilnosti bili su, prema njegovom mišljenju, važniji od identitetskih tema i ličnih karakteristika kandidata. To, kako kaže, govori da američko društvo u ovom trenutku manje glasa za političke etikete, a više za konkretne poruke i rješenja. Drugim riječima, birače je zanimalo šta kandidat nudi, a ne samo ko je on ili odakle dolazi.
U tom smislu, Klempić ocjenjuje da glasači nisu nužno glasali samo za demokrate, nego za ideju jedne “bolje Amerike”, odnosno za uspostavljanje ravnoteže u političkom sistemu i jači nadzor nad administracijom Donalda Trumpa. Takav rezultat, prema njemu, ne znači samo izmjenu brojeva u Kongresu nego i promjenu raspoloženja u javnosti. Birači su, kako to tumači, poslali poruku da žele veću odgovornost vlasti i manje političke polarizacije.
U američkom političkom sistemu međuizbori su često svojevrsni referendum o radu predsjednika i vladajuće stranke. Zato se njihovi rezultati ne posmatraju samo kao pitanje unutrašnje politike, već i kao signal kakav bi mogao biti dalji kurs države. Za zemlje poput Bosne i Hercegovine to je važno jer se odluke o međunarodnim odnosima, sankcijama, diplomatskim prioritetima i sigurnosnoj politici ne donose u vakuumu, nego kroz odnos Bijele kuće, State Departmenta, Kongresa i različitih interesnih grupa.
Hoće li američka politika prema BiH biti drugačija?
Na pitanje hoće li Bosna i Hercegovina osjetiti posljedice ovih izbora, Klempić odgovara oprezno. Ne očekuje, kaže, dramatičan zaokret preko noći. Prema njegovom tumačenju, ključnu vanjskopolitičku riječ i dalje vode predsjednik Sjedinjenih Američkih Država i State Department, dok Kongres ima drugačiju, ali i dalje važnu ulogu. Zato ne vidi razlog da se odmah očekuje promjena osnovnog pristupa prema Balkanu.
On vjeruje da će kontinuitet prema Dejtonskom mirovnom sporazumu, cjelovitoj Bosni i Hercegovini i ulozi OHR-a ostati prisutan i u novoj političkoj konfiguraciji. Ipak, dodaje da će Kongres vjerovatno biti aktivniji u smislu nadzora nad izvršnom vlasti. To znači više pitanja o budžetima, više interesovanja za diplomatske poteze i veći fokus na osjetljive teme poput sankcija, lobiranja i odnosa prema pojedinim političkim akterima u regiji.
Takva dinamika je važna jer, iako Kongres ne vodi svakodnevnu vanjsku politiku, njegovi odbori i zastupnici mogu snažno utjecati na ton javne rasprave u Washingtonu. Kada se jednom otvore određena pitanja, ona mogu postati predmet saslušanja, analiza, političkog pritiska i medijske pažnje. Za male države to znači da se neke teme mogu ponovo vratiti u fokus, čak i ako nisu bile u centru američke pažnje mjesecima ili godinama.
Sankcije, istrage i pitanje Milorada Dodika
Jedno od najzanimljivijih pitanja koje se nameće jeste mogućnost da novi Kongres otvori temu sankcija, posebno u vezi s Miloradom Dodikom. Klempić pravi jasnu razliku između ovlaštenja Kongresa i ovlaštenja izvršne vlasti: Kongres, prema njegovim riječima, ne uvodi sankcije direktno, ali može pokrenuti istrage, tražiti objašnjenja i zahtijevati odgovore o tome kako su određene odluke donesene. To uključuje i pitanja zašto su neke sankcije ukinute, a druge eventualno uvedene ili zadržane.
Prema njegovoj procjeni, upravo bi takva pitanja mogla vrlo brzo doći na dnevni red novog saziva Kongresa. On smatra da dosad nije do kraja objašnjeno zašto je Milorad Dodik skinut sa američke liste sankcija, te da bi novo zakonodavno tijelo moglo insistirati na dodatnim pojašnjenjima. U političkom smislu, to bi moglo otvoriti širi razgovor o utjecaju pojedinaca, interesnih grupa i mogućih lobističkih aktivnosti unutar američkog političkog sistema.
Klempić posebno ističe da bi Kongres mogao tražiti odgovore o tokovima novca, o tome ko je finansirao pojedine kampanje i lobiranja, te da li je bilo pokušaja utjecaja na Bijelu kuću ili State Department. Takva pitanja ne moraju nužno završiti konkretnim sankcijama ili optužbama, ali mogu imati političku težinu i stvoriti pritisak na administraciju da detaljnije obrazloži svoje postupke.
U tom kontekstu, i lobiranje Republike Srpske u Washingtonu moglo bi doći pod povećanu pažnju. Prema Klempiću, aktivnosti koje se vode oko institucija američke vlasti, uključujući i odnose prema sadašnjoj administraciji, vjerovatno će biti predmet detaljnijeg preispitivanja. Važno je naglasiti da je riječ o njegovoj prognozi, a ne o zvanično objavljenoj odluci nekog odbora ili institucije.
Ambasador, prioriteti i šta mogu učiniti probosanske stranke
Kada je riječ o eventualnom imenovanju novog američkog ambasadora u Bosni i Hercegovini, Klempić ne očekuje brze pomake. Po njegovoj procjeni, taj proces neće biti među prvim prioritetima nove političke realnosti u Washingtonu. BiH, kako kaže, vjerovatno neće odmah doći na vrh liste pitanja kojima će se novi Kongres baviti, jer će američki zakonodavci imati i niz drugih unutrašnjih i međunarodnih tema.
Posebno važna poruka koju on upućuje probosanskim političkim strankama jeste da im nedostaje jasna i dugoročna strategija za Washington. Prema njegovim riječima, nije dovoljno samo povremeno reagovati na krizu ili lobirati kada se pojavi određeni problem. Potrebno je, smatra on, osmisliti ozbiljan plan predstvaljanja države, sa preciznim ciljevima, porukama i kanalima komunikacije. To podrazumijeva i saradnju s ljudima iz obje velike američke političke opcije.
Drugim riječima, politički predstavnici iz BiH ne bi smjeli graditi kontakte isključivo na odnosu s demokratama ili samo s republikancima. U američkom sistemu, naglašava ova logika, dugoročni rezultati često dolaze kroz mrežu veza s ljudima iz kongresnih komiteta za vanjsku politiku, odbranu i budžet. Upravo tamo se često oblikuju ključne odluke koje kasnije utiču na međunarodne odnose.
Dodikov odlazak na Mar-a-Lago i uloga dijaspore
Posebnu pažnju u javnosti izazvao je i odlazak Milorada Dodika na Mar-a-Lago, ali Klempić smatra da tom događaju ne treba pridavati preveliku političku težinu. Po njegovom mišljenju, takav odlazak ne treba automatski tumačiti kao znak posebnog utjecaja ili pristupa vrhu američke politike. On podsjeća da je riječ o događaju kojem se može prisustvovati kao običan učesnik, uz kupovinu karte, i da sama prisutnost ne znači nužno političku moć.
Govoreći o bh. dijaspori u Sjedinjenim Državama, Klempić ističe da ona iz izbora u izbore sve više učestvuje u političkom procesu, ali da još uvijek nije organizovana kao jedinstven i potpuno usklađen glas. To, prema njegovom mišljenju, ostaje jedan od najvećih izazova. Dijaspora ima brojnost, iskustvo i potencijal, ali bez koordinacije i jasne političke platforme teško može ostvariti puni utjecaj u američkom sistemu.
Na kraju, nova politička faza u Washingtonu tek treba pokazati koliko će ove prognoze biti tačne. Ono što se sada može reći jeste da međuizbori nisu promijenili samo sastav Kongresa, nego i način na koji se u američkoj prijestolnici razgovara o vanjskoj politici, nadzoru nad administracijom i pitanjima koja se tiču Balkana. Za Bosnu i Hercegovinu to znači da će se, bez obzira na kontinuitet osnovne politike, pojedine teme poput sankcija, lobiranja i diplomatskih prioriteta vjerovatno ponovo naći pod povećalom.
