U pustinji Rebeze, daleko od gradova i ljudi, ležao je na samrti jedan od najodanijih ashaba Allahovog Poslanika – Ebu Zer el-Gifari, radijallahu anhu. Čovjek koji nikada u životu nije pipnuo kip niti se klanjao bilo kome osim Allahu, sada je odlazio iz ovog svijeta onako kako je i živio – u jednostavnosti i skromnosti.
Poslednji trenuci velikog sahabije
Dok je Ebu Zer ležao na samrti, njegova supruga je zaplakala. Tuga ju je obuzela ne samo zbog gubitka voljenog muža, već i zbog okolnosti u kojima se nalaze.
“Šta te rasplakalo?” upitao ju je Ebu Zer svojom blagom, ali slabom glasom.
“Umireš ovdje, u pustinji Rebeze. Nemamo čime da te pokrijemo, niti ima ikoga da ti klanja dženazu,” odgovorila je ona kroz plač.
Ali Ebu Zer, čak i u poslednjim trenucima života, pokazao je onu vjeru i povjerenje u Allaha koje ga je karakterisalo cijeli život. Umjesto da se zabrine, njegov glas je postao čvršći:
“Raduj se! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio me o ovome.”
Riječi Allahovog Poslanika
Ebu Zer je tada ispričao svojoj supruzi nešto što je duboko u srcu čuvao godinama. Prema autentičnom hadisu koji prenosi Imam Muslim, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Ebu Zeru:
“Hodat ćeš sam, umrijet ćeš sam i na Sudnjem danu bit ćeš proživljen sam.”
Ove riječi nisu bile prokletstvo – bile su obavještenje od Allahovog Poslanika, koji je govorio ono što mu je Allah otkrio. To je bila glad (vijest, obavještenje), a ne proročanstvo u smislu kako to razumijevaju drugi narodi.
Ebu Zer je također spomenuo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao grupi ashaba: “Jedan od vas će umrijeti u pustinji, ali će mu dženazu klanjati skupina velikih vjernika.”
“Svi ti ashabi su već preselili. Ostao sam samo ja. Dakle, ja sam taj kojeg je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo u toj radosnoj vijesti,” rekao je Ebu Zer svojoj supruzi.
Ispunjenje Poslanikovih riječi
Njegova žena, još uvijek zabrinuta, upitala ga je: “A šta da radim sada?”
Ebu Zer joj je dao jasne instrukcije: “Položi moje tijelo pored puta. Prva karavana koja naiđe bit će od velikih vjernika. Oni će mi klanjati dženazu. U to nema sumnje, jer mi je to obećao Allahov Poslanik.”
Nedugo nakon što je Ebu Zer el-Gifari predao svoju dušu Allahu, kroz pustinju Rebeze prošla je karavana. Bila je to grupa ashaba iz Iraka, predvođena velikim sahabijem Abdullahom ibn Mesudom, radijallahu anhu.
Kada su ugledali uplakanu ženu pored tijela, zastali su i upitali: “Šta te rasplakalo?”
“Ovo je moj muž, Ebu Zer. Nemamo čime da ga pokrijemo,” odgovorila je ona.
Ashabi su se natjecali ko će dati svoju odjeću za kefin ovom velikom sahabiju. Pokrili su ga s ljubavlju i poštovanjem, klanjali mu dženazu i dovili Allahu da ga uvede u Džennet. Riječi Allahovog Poslanika su se ispunile baš kako je i rekao.
Sećanje na Tebuk
Dok su klanjali dženazu Ebu Zeru, ashabi su se prisetili događaja iz bitke na Tebuku. Ebu Zer je ostao iza vojske jer mu se deva umorila, ali nije odustao – krenuo je pješice kroz usijanu pustinju, žureći da sustigne Allahovog Poslanika.
Kada ga je Poslanik ugledao kako dolazi, umoran i zadihan, njegovo lice se ozarilo od sreće, a zatim mu je rekao one čuvene riječi koje su se kasnije ispunile.
Posebnost Ebu Zera
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je o Ebu Zeru: “Ko želi vidjeti čovjeka koji po skromnosti sliči Isau, sinu Merjeminom, neka pogleda Ebu Zera.”
Ebu Zer el-Gifari bio je čovjek koji nikada prije islama nije pipnuo kip, niti se ikada klanjao bilo kome osim Allahu. Bio je poznat po svojoj skromnosti, istinoljubivosti i hrabrosti u govorenju istine.
Pouke iz ove priče
- Ispunjenje Poslanikovih riječi – Sve što je Allahov Poslanik rekao se ispunilo, što potvrđuje njegovu istinitost
- Povjerenje u Allaha – Ebu Zer je do poslednjeg daha vjerovao u ono što mu je Poslanik rekao
- Skromnost kao vrlina – Njegova jednostavnost i skromnost bile su uzor svim muslimanima
- Usamljenost može biti čast – Njegova izdvojenost bila je znak posebnosti kod Allaha
Zaključak
Smrt Ebu Zera el-Gifarija u pustinji Rebeze bila je ispunjenje onoga što mu je obavijestio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ova autentična priča, zabilježena u sahih hadisu, pokazuje nam kako se sve što je Poslanik rekao ispunilo do poslednjeg slova.
Ebu Zer el-Gifari ostaje primjer kako treba živjeti – u skromnosti, istini i potpunom povjerenju u Allaha i Njegovog Poslanika.
Neka je Allah zadovoljan s njim i neka nas spoji s njim i ostalim ashabima u Džennetu. Amin.
Napomena: Ova priča je bazirana na autentičnim hadisima iz sahih zbirki, posebno hadisu koji prenosi Imam Muslim.
