Bio jednom jedan čovjek koji je imao četiri žene. Prva žena ga je voljela više nego što je voljela samu sebe. Brinula se o njemu i činila sve da mu ugodi, ne očekujući ništa zauzvrat. Njena ljubav prema njemu bila je iskrena i bezuslovna. Međutim, on ju je zanemarivao, izbjegavao je i nije joj poklanjao pažnju koju je zaslužila. Bila je zbog toga tužna i iscrpljena, ali je i dalje ostajala uz njega, nadajući se da će jednog dana dobiti malo njegove ljubavi.
Druga žena, iako mu nije bila toliko bliska kao prva, bila je u njegovom životu značajnija. Volio je provoditi vrijeme s njom i često je razmišljao o njoj kada nisu bili zajedno. Njeno društvo ga je činilo sretnim, i uvijek se radovao njihovim susretima. Ipak, iako je bila važnija od prve žene, nije uspijevala u potpunosti zauzeti njegovo srce.
Treća žena mu je bila najdraža. Sav svoj život posvetio je njoj, stalno se brinući o njenoj sigurnosti i dobrobiti. Sve što bi stekao, njoj bi davao. Volio ju je više nego sebe, i svaki trenutak proveden s njom bio mu je dragocjen. Njena bol bila je i njegova bol, i nikada se nije žalio na žrtve koje je podnosio zbog nje. Njegova ljubav prema njoj bila je toliko snažna da je nije mogao zamisliti izvan svog života.
Četvrta žena, s druge strane, bila je ona o kojoj je stalno razmišljao, koju je volio bezuslovno i strastveno. Sve svoje vrijeme i energiju posvetio je njenom zadovoljstvu. U njenom društvu osjećao se najsretnijim i najmoćnijim. Nije mogao zamisliti život bez nje, a njena naklonost bila mu je najvažnija stvar na svijetu. Zbog nje je bio spreman zanemariti sve druge žene, bez obzira na cijenu.
Kada je osjetio da mu se život bliži kraju, čovjek se okrenuo svojim ženama, moleći ih da ga prate u kabur. Prva žena, ona koja ga je uvijek voljela i bila mu vjerna, odmah je pristala. Rekla je da ga nikada neće napustiti i da će ga pratiti čak i u smrt. Tada je čovjek shvatio koliko je bio nepravedan prema njoj i zažalio zbog svog ponašanja, ali bilo je prekasno za ispravke.
Druga žena, iako ga je voljela i bila mu odana, nije bila spremna pratiti ga u kabur. Rekla mu je da će ga se rado sjećati i da će joj nedostajati, ali da ne može ići s njim u smrt. Treća žena, iako mu je bila draga, bila je još manje voljna da ga prati. Rekla mu je da će nakon njegove smrti pronaći nekog drugog s kim će se družiti.
Četvrta žena, ona kojoj je posvetio najviše pažnje, bila je najokrutnija. Rekla mu je da se neće zadržavati nakon njegove smrti i da će odmah potražiti drugog čovjeka. Podsjetila ga je da će za sav imetak koji je stekao i koji će ostaviti iza sebe polagati račun, dok će ga drugi uživati.
Ova priča nosi snažnu poruku. Prva žena predstavlja dobra djela koja će ga pratiti u kabur, dok druge tri žene predstavljaju porodicu, prijatelje i imetak – stvari koje će ga napustiti nakon smrti. Svi oni koji trče za dunjalukom trebali bi se sjetiti ove priče i obratiti pažnju na ono što je zaista važno.
