Politička scena u Bosni i Hercegovini: Izjava Dragana Čovića i njene posljedice
Izjava Dragana Čovića, lidera Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH, da “nije rekao ništa novo” u vezi sa svojom idejom o trećem entitetu, ponovno je izazvala burne reakcije na političkoj sceni Bosne i Hercegovine. Tema trećeg entiteta, koja se već dugo vremena provlači kroz politički diskurs, sada izgleda kao da dolazi sa dodatnom dozom samopouzdanja i jasnije definisane političke strategije. Čović je, u intervjuu za “Hrvatski tjednik”, iznio stav da “ako imate tri federalne jedinice, riješili ste apsolutno sve.” Ova izjava ne samo da odražava njegov politički stav, već i dodatno komplikuje već uzburkane odnose među etničkim grupama u zemlji.
Čović dalje naglašava da bi ovakav pristup mogao riješiti brojne probleme s kojima se Bosna i Hercegovina suočava, uključujući provođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava i ubrzavanje puta prema Evropskoj uniji. Međutim, ono što zabrinjava mnoge posmatrače jeste priroda i namjera ovakvih prijedloga. Naime, iako se na prvi pogled čini da je riječ o pragmatičnom političkom rješenju, iza ideje o tri federalne jedinice krije se pokušaj institucionalizacije etničkih podjela. Ovo može dodatno produbiti postojeće tenzije i polarizaciju u društvu, čineći razgovor o zajedničkoj budućnosti još kompliciranijim.
Ova situacija nije nova. HDZ je godinama unazad iznosio slične prijedloge, a Čović je svjestan da pitanje “ko je bošnjačka reprezentacija za stolom” ostaje ključno. Ovim izjavama jasno ukazuje na svoju spremnost za politički dijalog, ali i na to da već dugo vremena očekuje odgovore iz Sarajeva. U ovom kontekstu, analitičari ukazuju na to da politički partneri u glavnom gradu sve više kalkulišu sa vlastitim interesima. Često zaboravljaju na suštinske nacionalne ciljeve i dugoročnu stabilnost zemlje, što dodatno otežava postizanje konsenzusa među različitim političkim akterima.
Jedan od ključnih trenutaka u ovom kontekstu bio je sporazum koji je Socijaldemokratska partija (SDP) 2012. godine potpisala sa HDZ-om o načinu izbora članova Predsjedništva BiH. Ovaj sporazum bio je svojevrstan alarm za sve koji prate političku scenu, pokazujući da su ustupci prema HDZ-u mogući kada je riječ o funkcijama i pozicijama. Nažalost, ti ustupci često se donose bez razmatranja dugoročnih posljedica po politički balans u zemlji. Čović, koristeći političke slabosti svojih partnera, sada se pozicionira kao onaj koji “uvijek zagovara evropski put BiH”, koristeći evropski narativ kako bi opravdao pritiske za formiranje trećeg entiteta i lobirao za svoju ideju kod međunarodne zajednice.
U svom intervjuu, Čović često koristi fraze poput “prava Hrvata moraju biti zaštićena”, ignorirajući pritom složenost situacije u kojoj Bosna i Hercegovina već ima dva entiteta. Formiranje trećeg entiteta, stoga, nije samo pitanje politike, već i pitanje etničkog zatvaranja koje može imati dalekosežne posljedice po cijelu državu. Ova retorika može dodatno polarizovati građane, stvarajući dojam da su etnički identiteti važniji od građanske odgovornosti i zajedničke budućnosti. U tom kontekstu, postavlja se ključno pitanje: da li su bošnjačke stranke spremne na konstruktivan dijalog ili će ponovno pasti u zamku političke naivnosti i kalkulacija?
Historija nas uči da su kompromisi sa HDZ-om često dovodili do daljnjih zahtjeva i produbljivanja etničkih razlika. U tom smislu, Čovićeva izjava ne bi trebala biti shvaćena kao još jedna politička floskula. Naprotiv, ovo je test zrelosti bošnjačke politike i poziv probosanskim snagama da konačno preuzmu odgovornost i odluče ko i kako zastupa interese države. Kako stara izreka kaže, “nije problem što lav riče, već što ovce šute”. U ovom trenutku, Bosna i Hercegovina više nego ikada treba jasne i odlučne vođe koje će raditi na izgradnji zajedništva i stabilnosti, umjesto da doprinose daljnjoj podjeli i polarizaciji.
Osim toga, ne smijemo zaboraviti na ulogu međunarodne zajednice u ovom procesu. Njihova podrška demokratskim reformama i stabilnosti u Bosni i Hercegovini bila je ključna u proteklim godinama. Međutim, njihov odnos prema etničkim pitanjima i podršci konkretnim političkim strankama može dodatno zakomplicirati situaciju. Uloga EU i drugih međunarodnih aktera u ovom kontekstu postaje sve važnija, posebno kada se uzme u obzir potencijalni sukob interesa koji može nastati usljed različitih etničkih narativa. Ako međunarodna zajednica ne uspije uspostaviti jasne i ravnotežne smjernice, Bosna i Hercegovina bi se mogla suočiti s dodatnim izazovima.
U zaključku, politička scena u Bosni i Hercegovini je kompleksna i puna izazova. Izjava Dragana Čovića o trećem entitetu ne predstavlja samo još jedan politički prijedlog, već i indikator mogućih budućih tenzija i izazova. Ključno je da svi politički akteri prepoznaju ozbiljnost situacije i počnu raditi na konstruktivnoj suradnji koja bi mogla donijeti stabilnost i prosperitet ovoj zemlji. Bez jasne i odlučne vizije za budućnost, Bosna i Hercegovina će se nastaviti vrtjeti u krugu političkih sukoba i etničkih podjela, što može imati ozbiljne posljedice za sve njene građane.
