Politička scena Bosne i Hercegovine ponovno je uzdrmana izjavama Dragana Čovića, lidera HDZ-a, koji otvoreno kritikuje ideju o formiranju nove vlasti bez čvrste parlamentarne većine. Njegove riječi dolaze u trenutku kada politički akteri pokušavaju provesti prekompoziciju vlasti, i to u vremenu kada se izbori već naziru na horizontu. Čović ne skriva svoje nezadovoljstvo tim pokušajima i smatra da se radi o političkom manevru koji više podsjeća na ranu izbornu kampanju nego na ozbiljan pokušaj stabilizacije vlasti.
Prema njegovom mišljenju, svaki pokušaj da se promijeni trenutna vlast bez podrške u oba doma Parlamenta BiH vodi u političku blokadu. On ističe da je trenutni sistem vlasti rezultat dogovora partnera koji imaju većinu, te da se iz toga formiralo i Vijeće ministara BiH. Ukoliko sada, kako kaže, neko pokušava srušiti takav sistem, taj mora biti svjestan da to može voditi samo ka nestabilnosti i paralizi institucija.
U svojim izjavama Čović iznosi nekoliko ključnih poruka:
-
Poziv na poštovanje Ustava: Svako djelovanje mimo ustavnog okvira, posebno u osjetljivom trenutku pred izbore, može imati dugoročne posljedice.
-
Upitnost političke logike: Za njega nije jasno kako se može uspostaviti nova vlast bez osigurane većine koja je nužna za funkcionisanje parlamentarnog sistema.
-
Sumnja u motivaciju: On vjeruje da ovi pokušaji nisu vođeni interesima države već ličnim i stranačkim interesima pred izbore.
-
Kritika međunarodne zajednice: Otvoreno poručuje da međunarodni intervencionizam ne donosi pozitivne promjene i da unutrašnja pitanja treba rješavati dijalogom.
Uz poziv na smirenost i razgovor, Čović ne propušta da ukaže i na specifične okolnosti unutar vlasti. Pitanje imenovanja Nebojše Vukanovića za ministra sigurnosti dodatno komplikuje političku sliku. Predsjedavajuća Vijeća ministara, Borjana Krišto, jasno navodi da Vukanović nema podršku većine za tu poziciju. Ona podsjeća da se ministarske funkcije dodjeljuju u skladu s političkim dogovorima koalicijskih partnera, te da nije moguće jednostrano nametati rješenja mimo potpisanih sporazuma.
U tom kontekstu, postaje jasno da je aktuelna vlast ustrojena na temelju preciznih dogovora koji uključuju:
-
Raspodjelu funkcija po političkom i etničkom ključu, što je uobičajeno u BiH.
-
Strogu vezanost za već postignute koalicione sporazume, koji se ne mogu mijenjati bez konsenzusa.
-
Potrebu za očuvanjem stabilnosti do izbora, umjesto eksperimentisanja s nestabilnim koalicijama.
S obzirom na to, Čović šalje jasnu poruku političkim akterima – da odustanu od rizičnih i nepromišljenih poteza. Umjesto destruktivnih pokušaja promjene strukture vlasti, poziva na racionalan pristup i očuvanje institucionalne stabilnosti. Naglašava i da je neprihvatljivo da se politička dinamika pretvori u igranje pozicija i funkcija, posebno kada se građani suočavaju s realnim problemima.
U svemu ovome ne treba zanemariti i politički kontekst u kojem Čović ne odstupa od svog savezništva sa Miloradom Dodikom. Uprkos brojnim kritikama na račun Dodikove politike, HDZ ostaje dosljedan u održavanju partnerstva. To izaziva dodatne tenzije među strankama Trojke, koje smatraju da takvo savezništvo koči evropski put BiH i cementira etnonacionalnu podjelu.
Zaključno, ova politička rasprava pokazuje da je BiH i dalje zarobljena u ustavnom okovu etničkih kvota i nestabilnih koalicija. Pokušaji bilo kakvih izmjena bez sveobuhvatnog dogovora, jasno je, prijete potpunom blokadom institucija. Poruka Dragana Čovića nije samo refleksija trenutne političke kalkulacije, već i upozorenje da se u godini pred izbore treba birati između odgovornog dijaloga i avanturističkog srljanja u politički haos.
Ostaje da se vidi hoće li politički akteri poslušati ovaj poziv na oprez, ili će, vođeni kratkoročnim interesima, nastaviti voditi BiH putem podjela i nefunkcionalnosti. U svakom slučaju, naredni mjeseci donijet će odgovore na pitanje da li su stabilnost i dogovor još uvijek mogući ciljevi, ili tek iluzije na papiru.
U svjetlu aktuelnih dešavanja, jasno je da se Bosna i Hercegovina nalazi pred ozbiljnim izazovima koji zahtijevaju odgovorno političko liderstvo i strateško promišljanje. Umjesto stvaranja dodatnih podjela i političkih blokada, nužno je da svi relevantni akteri pokažu spremnost na kompromis i posvećenost dugoročnim interesima države. Jer, svaka ishitrena odluka donesena pod pritiskom predizbornih kalkulacija može imati posljedice koje će generacije osjećati godinama. Stoga je trenutak da politika napokon postane prostor mudrosti, a ne populizma, i da se povjerenje građana vraća konkretnim djelima, a ne ispraznim najavama i konfliktima.
