Nedavno je u Mostaru održan sastanak lidera SDA i HDZ-a, na kojem su učestvovali Bakir Izetbegović i Dragan Čović. Tema razgovora bila je aktuelna politička situacija u Bosni i Hercegovini (BiH). Ovaj sastanak izazvao je interesovanje javnosti zbog pitanja o odnosima između Bošnjaka i Hrvata, kao i ulozi koju Čović ima u njihovom oblikovanju.
Prilikom razgovora s novinarima, Čović se osvrnuo na percepciju koja se o njemu stvara u javnosti. On je naglasio da je, prema njegovim riječima, u posljednjih nekoliko mjeseci prikazan kao osoba koja mrzi muslimane. Čović smatra da je ovo rezultat političkih manipulacija koje imaju za cilj da ostvare određene političke ciljeve. Izjavio je: “Pretvoren sam u osobu koja mrzi muslimanski svijet i narod. To je produkt nečije politike da bi se nešto uradilo.” Prema njegovom mišljenju, ovakva slika o njemu nije u skladu s njegovim stavovima, jer je više puta javno govorio da su mu Bošnjaci braća i kumovi.
Čović je, govoreći o načinima za unapređenje odnosa između Bošnjaka i Hrvata, istakao da je ključ u iskrenom i čestitom odnosu među narodima. Smatra da su odnosi između različitih etničkih zajednica u BiH često opterećeni političkim igrama, koje dodatno narušavaju povjerenje. Prema njegovim riječima, potrebno je prevazići te političke barijere kako bi se stvorila bolja atmosfera za saradnju i zajednički napredak.
U nastavku, Čović je izdvojio nekoliko važnih elemenata koji bi mogli doprinijeti poboljšanju međusobnih odnosa:
- Otvoreni dijalog – Vjeruje da je ključni korak za pomirenje između Bošnjaka i Hrvata spremnost na otvoren i iskren dijalog, bez skrivenih namjera.
- Izgradnja povjerenja – Naglasio je da povjerenje mora biti obnovljeno kroz konkretne akcije, a ne samo kroz retoriku i javne izjave.
- Zajednički ciljevi – Smatra da je važno da se obje strane fokusiraju na zajedničke ciljeve koji su u interesu svih građana BiH, a ne samo jedne etničke grupe.
Čovićev naglasak na potrebu za “čestitim odnosom” ukazuje na njegovu želju da se izađe iz trenutne političke dinamike u kojoj se nacionalne podjele koriste za postizanje kratkoročnih političkih ciljeva. On smatra da su ovakve podjele prepreka napretku i prosperitetu cijele zemlje. Naglašavajući važnost međusobnog uvažavanja, on je pozvao političke lidere da rade na prevazilaženju nesporazuma i stvaranju stabilnijeg okruženja za sve narode u BiH.
Ovaj sastanak je u javnosti protumačen na različite načine, a mnogi su se pitali koliko su ovakvi susreti iskreni i do koje mjere zaista mogu promijeniti situaciju na terenu. Kritičari smatraju da je Čovićeva retorika u suprotnosti s njegovim ranijim izjavama i potezima, te da su njegovi pozivi na pomirenje više rezultat političkog pritiska nego stvarne želje za boljim odnosima s Bošnjacima. S druge strane, neki smatraju da je ovakva vrsta dijaloga, bez obzira na motive, važan korak ka smirivanju tenzija i otvaranju prostora za konstruktivne pregovore.
U zaključku, pitanje da li Dragan Čović zaista radi na poboljšanju odnosa između Bošnjaka i Hrvata ostaje otvoreno. Iako on tvrdi da su mu Bošnjaci braća i da su mu ti odnosi važni, dio javnosti i dalje sumnja u njegove namjere zbog percepcije koja je stvorena o njemu kroz političke i medijske kampanje. Ono što je jasno jeste da je situacija u BiH složena i da zahtijeva ozbiljan rad na izgradnji međusobnog povjerenja.
Čovićev poziv na “čestit odnos” predstavlja samo jedan dio složenog procesa pomirenja, koji zahtijeva posvećenost svih aktera u društvu. Ako bi njegovi stavovi bili iskreni i praćeni konkretnim djelima, to bi moglo značiti korak naprijed u odnosima između dva naroda. Međutim, ukoliko ostane samo na riječima, rizik je da će se produbiti nepovjerenje i dodatno zakomplicirati već ionako osjetljivu političku situaciju u Bosni i Hercegovini.
