Trideset dana mubarek ramazana prošlo je kao tren oka, a s njima su nestali i trideset dana našeg života. Svaki dan završava, a naša djela za taj dan bivaju zapisana. Naše godine mogu se posmatrati kao knjiga sa čistim i bijelim stranicama. Broj stranica zavisi od broja godina koje živimo, a naša djela su ono što će te stranice ispuniti. Bilo da su dobra ili loša, ta djela ostaju na stranicama naših života.
Iz Svoje neizmjerne milosti i dobrote, Allah nam je dao priliku da ispravimo ono što je zapisano i da obrišemo ono što je loše. Ramazan je najbolja prilika za to, za ispravljanje i brisanje loših djela iz knjige naših života. Kada se ova knjiga na kraju zapečati, biće to trenutak kada duša dolazi do grla i povratka više nema, kao što stoji u ajetu: „Kad nekome od njih smrt dođe, on uzvikne: ‘Gospodaru moj, povrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!’ – Nikada! To su riječi koje će on uzalud govoriti – pred njima će prepreka biti sve do dana kada će oživljeni biti“ (El-Mu’minun, 99-100).
Kada se knjiga naših djela zapečati, to će donijeti ili vječnu sreću ili vječnu patnju. Allah ne dozvoljava nikome da vidi sadržaj te knjige niti da je ispravlja nakon što bude zapečaćena. On jedini određuje stepen, nagradu i kaznu, kao što kaže u Kur’anu: „Onaj kome se knjiga njegova u desnu ruku njegovu dâ – reći će: ‘Evo vam, čitajte knjigu moju, ja sam čvrsto vjerovao da ću račun svoj polagati.’ I on će biti u životu zadovoljnom, u Džennetu predivnom, čiji će plodovi nadohvat ruke biti. ‘Jedite i pijte radosni, za ono što ste u danima minulim zaradili!’ A onaj kome se dâ knjiga u lijevu ruku njegovu reći će: ‘Kamo sreće da mi knjiga moja ni data nije i da ni saznao nisam za obračun svoj! Kamo sreće da me je smrt dokrajčila – bogatstvo moje mi nije od koristi, snage moje nema više!’“ (El-Hakka, 19-29).
Onaj čija djela budu teška na Sudnjem danu, suočiće se s pravdom. Ako se bude žalio na rezultate, reći će mu se: „Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas što ćeš svoj račun polagati!“ (El-Isra, 14). To znači da će na Sudnjem danu svako biti svjedok protiv sebe, bez potrebe za dodatnim svjedocima, jer je knjiga naših djela dovoljna.
Naša djela su pisana našim jezikom, mastilom našeg znoja, a udovi su papir na kojem su zapisana. Sve što smo činili diktirali smo melekima pisarima, ništa nije dodato niti oduzeto. Ako nešto poreknemo, zapisano će svjedočiti protiv nas.
Nije važno šta čovjek tvrdi o svom vjerovanju ili kako se predstavlja pred drugima. Njegova djela će odlučiti njegovu sudbinu, a ne ono što je pokazivao ili govorio. Stoga, molimo Milostivog Allaha da nam podari iskrenost u vjerovanju, riječima i djelima. Neka nam primi post i ostala dobra djela učinjena tokom ramazana, i neka budemo među onima koji će svoju knjigu djela dobiti u desnu ruku i ponosno je pokazivati na Sudnjem danu. Amin!
