Puštanje mladića nakon incidenta u Istočnom Novom Sarajevu ponovo otvorilo pitanje selektivnog postupanja institucija
Mladić inicijala N.K. iz Sarajeva pušten je na slobodu nakon što ga je MUP Republike Srpske priveo zbog navoda da je na muralu u obliku zastave RS u Istočnom Novom Sarajevu ispisao riječ “genocidaši”. Ovaj događaj, koji je u javnosti izazvao brojne reakcije, ponovo je skrenuo pažnju na odnos policijskih i pravosudnih institucija prema slučajevima koji imaju snažnu političku i međunacionalnu dimenziju.
Prema dostupnim informacijama, protiv osumnjičenog će biti podnesen izvještaj Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, dok je sam slučaj već izazvao rasprave o tome gdje prestaje vandalizam, a počinje politička poruka.
Prema navodima iz prijave, oštećenje je zabilježeno 20. oktobra 2026. godine, oko 8.06 sati, kada je Policijskoj stanici Istočno Novo Sarajevo prijavljeno da je nepoznato lice oštetilo mural na stambenoj zgradi. Iako nije precizirano na koji način je mural izmijenjen niti ko je tačno podnio prijavu, reakcija policije bila je brza i dovela je do identifikacije i privođenja mladića iz Sarajeva.
Upravo ta brzina postupanja postala je jedna od centralnih tema u javnosti, jer je dio građana i komentatora uporedio ovaj slučaj sa drugim, sličnim incidentima na području Republike Srpske koji nisu dobili jednaku institucionalnu pažnju.
Na društvenim mrežama ubrzo se pojavila fotografija na kojoj se vidi grupa mladića, uz poruku: “Brat je na slobodi, elhamdulillah!”. Ovakve objave dodatno su podgrijale interes javnosti, ali i otvorile prostor za različita tumačenja cijelog događaja.
Dok jedni smatraju da je riječ o sramnom činu koji vrijeđa žrtve ratnih zločina i dodatno polarizira društvo, drugi tvrde da je riječ o simboličnoj reakciji na dugogodišnje negiranje zločina i glorifikaciju osuđenih ratnih zločinaca u dijelu javnog prostora. U oba slučaja, jasno je da se incident ne može posmatrati samo kao izolovani čin vandalizma, već kao dio šireg društvenog i političkog konflikta.
Brza reakcija policije i pitanja o dvostrukim aršinima
Jedan od razloga zbog kojih je ovaj događaj dobio toliku pažnju jeste poređenje sa drugim slučajevima u kojima su murali, ploče i bilbordi sa spornim porukama ostajali netaknuti ili su institucije reagovale mnogo sporije.
Kritičari su podsjetili na murale posvećene ratnim zločincima na teritoriji Republike Srpske, kao i na postavljanje ploče Ratku Mladiću na Vracama, što je u više navrata izazivalo osude javnosti, ali ne i jednako odlučne poteze nadležnih organa. Takođe je ukazano i na izostanak reakcije na bilborde i poruke koje su bile usmjerene protiv prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića.
Zbog toga se u javnom prostoru ponovo govori o selektivnom pristupu i različitim standardima kada je riječ o zaštiti javnog prostora i procesuiranju poruka koje vrijeđaju određene grupe ili ličnosti.
Ovakvi slučajevi u Bosni i Hercegovini gotovo uvijek izlaze iz okvira običnog prekršaja ili oštećenja imovine, jer se na njih nadovezuju historijske traume, ratna sjećanja i duboke političke podjele. Simboli, murali i natpisi u mnogim sredinama nisu samo dekoracija, nego i način političkog iskazivanja identiteta. Zato svaka intervencija na njima postaje mnogo više od fizičkog uklanjanja boje sa zida — ona se tumači kao napad, provokacija ili poruka drugoj strani.
U takvom ambijentu, čak i jedna riječ ispisana na muralu može izazvati reakcije koje prelaze lokalni nivo i prerastaju u temu za cijelu zemlju.
Upravo zbog toga, pravni aspekt ovog slučaja biće jednako važan kao i politički. Ako Tužilaštvo BiH zaista preuzme predmet, javnost će pažljivo pratiti da li će se sve završiti prijavom zbog oštećenja imovine, narušavanja javnog reda i mira ili eventualno nekog težeg krivičnog djela, zavisno od kvalifikacije događaja. U praksi, međutim, mnogi građani već unaprijed sumnjaju da će postupak biti dug, komplikovan ili neujednačen u odnosu na druge slične slučajeve.
To nepovjerenje dodatno produbljuje percepciju da se zakoni ne primjenjuju jednako na sve, što je jedan od najvećih problema u bosanskohercegovačkom društvu.
Simboli, ratno nasljeđe i granice javnog govora
U zemlji u kojoj se i nakon tri decenije od rata javni prostor i dalje koristi za slanje političkih i nacionalnih poruka, pitanje granice između slobode izražavanja i vrijeđanja kolektivnog sjećanja ostaje izuzetno osjetljivo.
Murali, grafiti i javni natpisi često imaju ulogu neformalnih poruka zajednici, a u određenim dijelovima države oni se koriste i za afirmaciju narativa koji jedan narod vidi kao legitimnu identitetsku simboliku, dok drugi doživljava kao otvorenu provokaciju. Zato se svaki sličan incident pretvara u test za institucije: da li će djelovati principijelno i jednako, ili će reagovati samo kada je to politički oportuno?
Upravo zbog tog konteksta, slučaj N.K. iz Sarajeva nije samo vijest o jednom privođenju i puštanju na slobodu. On je i podsjetnik na činjenicu da se u Bosni i Hercegovini i dalje vodi borba oko interpretacije prošlosti, javnog pamćenja i prava na simbolički prostor.
Kada institucije ne reagiraju dosljedno, svaka nova situacija postaje gorivo za dodatno nepovjerenje, pa se i najmanji incident tumači kroz prizmu etničkih odnosa i političkih interesa. To naročito dolazi do izražaja u sredinama poput Istočnog Sarajeva, gdje je svakodnevni javni život često opterećen već postojećim tenzijama i nedovršenim procesima pomirenja.
Na kraju, ovaj događaj pokazuje koliko je važno da policijske i pravosudne institucije djeluju transparentno, zakonito i bez selektivnosti. Samo tako mogu vratiti povjerenje javnosti i smanjiti osjećaj nepravde koji već dugo opterećuje društvo. Ako se jedan mural tretira kao ozbiljan predmet istrage, a drugi prešućuje, onda građani s pravom postavljaju pitanje ko odlučuje šta je vrijedno reakcije, a šta nije.
U društvu koje je i dalje ranjivo na nacionalne podjele, jednaki kriteriji nisu samo administrativna potreba, nego i osnovni uslov za očuvanje minimuma povjerenja među ljudima.
Dok se čeka dalji epilog i eventualno postupanje Tužilaštva BiH, ostaje činjenica da je ovaj slučaj ponovo otvorio staru raspravu: jesu li zakoni u Bosni i Hercegovini isti za sve i mogu li institucije konačno pokazati da nisu podložne selektivnim pritiscima. Bez takvog pristupa, svaki novi mural, natpis ili simbol na javnoj površini postaje potencijalna iskra za novu političku krizu.
A upravo to je ono što društvo, koje je već duboko opterećeno prošlošću, najmanje može sebi priuštiti.
