Branislav Borenović, zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i nekadašnji predsjednik Partije demokratskog progresa (PDP), nedavno je izrazio duboku zabrinutost i nevjericu povodom načina na koji su režimski mediji u entitetu Republika Srpska tretirali važnu političku odluku koju je BiH donijela u Savjetu Evrope. Njegova reakcija posebno je usmjerena protiv Srpske demokratske stranke (SNSD) i njenih istaknutih članova, koje je optužio da su pokušali da prikriju istinu o učešću Bosne i Hercegovine u osnivanju Tribunala protiv Rusije.
U uvodu svog komentara, Borenović ističe kako je SNSD uhvaćen u pokušaju prevare jer je, prema njegovim riječima, stranka nastojala da sakrije činjenicu da je BiH u Komitetu ministara Savjeta Evrope glasala za uspostavljanje Specijalnog tribunala protiv Rusije. On naglašava da je reakcija predstavnika SNSD-a, uključujući predsjednicu Željku Cvijanović, došla s velikim zakašnjenjem — tek nekoliko sati prije nego što su njegove tvrdnje postale javne, gotovo tri dana nakon glasanja.
Borenović otvoreno kritikuje ne samo SNSD, već i režimske medije kao što su RTRS, SRNA i ATV, koje opisuje kao ćutljive i saučesne u prikrivanju ove važne informacije. Posebno je oštar prema Miloradu Dodiku i Željki Cvijanović, kao i prema „SNSD bulumenti“, kako ih naziva, ukazujući na njihovu očiglednu svjesnost o glasanju i njihov implicitni pristanak.
U nastavku svoje izjave, Borenović iznosi tezu da je ovakvo ponašanje SNSD-a i njihovih medija rezultat ili nesposobnosti ili bezobrazluka, ali prije svega jasne namjere da se ne pokaže odgovornost za ovaj korak. On ovu odluku naziva sličnom onoj koja je prethodno donesena u okviru Haškog tribunala, što implicira da smatra kako je uspostavljanje tribunala protiv Rusije politički motivirano i kontroverzno pitanje, koje može imati ozbiljne posljedice za međunarodni položaj BiH.
Zanimljivo je i njegovo zapažanje o tome kako se ranije iz istih izvora podizala velika buka oko manjih političkih događaja, dok su ovoga puta – uprkos značaju odluke – u javnosti vladala tišina i izostanak reakcija. Posebno je istaknuo da su te iste snage gotovo otvoreno podržale pobjedu Elmedina Konakovića u presudi u Strazburu u slučaju „Kovačević“, dok su, s druge strane, ignorisale ili pokušale da prikriju svoje učešće u uspostavljanju Tribunala.
Borenović završava svoj istup riječima koje odražavaju njegov optimizam da će, uprkos trenutnim pokušajima prikrivanja istine, ona na kraju ipak izaći na vidjelo. Izjavio je da je istina spora, da ponekad treba dan-dva, a ponekad i godina ili više, ali da je neizbježna i uvijek dođe na površinu.
Da sumiramo, u njegovoj kritici možemo prepoznati nekoliko ključnih elemenata:
-
Optužba SNSD-a i njihovih članova za prikrivanje istine o odluci u Savjetu Evrope
-
Kritika režimskih medija za pasivnost i saradnju u skrivanju informacija
-
Naglašavanje kontrasta između ranijih političkih reakcija na manje događaje i sadašnje tišine o veoma važnoj temi
-
Poređenje odluke o osnivanju Tribunala sa Haškim tribunalom, implicirajući kontroverznost i političku prirodu ovog koraka
-
Vjerovanje u konačni trijumf istine, bez obzira na trenutne prepreke i pokušaje zataškavanja
Ovakav stav Branislava Borenovića dodatno naglašava duboke podjele u bh. političkom prostoru, posebno između opozicionih snaga i vladajućih struktura u entitetu Republika Srpska. Njegova oštra kritika SNSD-a i insistiranje na transparentnosti i odgovornosti mogu se tumačiti kao dio šire borbe za političku vjerodostojnost i poštenje u zemlji.
Zaključno, ovaj događaj i reakcija na njega ilustriraju koliko je aktuelna politička scena u Bosni i Hercegovini složena i koliko su često važne informacije i odluke podložne manipulacijama i selektivnom predstavljanju. Situacije poput ove pokazuju da je pitanje istine i transparentnosti od suštinske važnosti za funkcionisanje demokratskih procesa u zemlji, te da javnost mora biti stalno budna i zahtijevati odgovornost od svojih političkih predstavnika.
Branislav Borenović svojim istupom ne samo da ukazuje na trenutnu krizu povjerenja, već i apeluje na potrebu za promjenama koje bi osigurale otvorenost i poštenje u političkom životu Bosne i Hercegovine.
