Politička scena u Bosni i Hercegovini ponovo je uzdrmana nakon što je Nebojša Vukanović, lider stranke Za pravdu i red, javno iznio teške optužbe u vezi s imenovanjem ministra sigurnosti. Prema njegovim riječima, zaustavljanje njegovog imenovanja nije bila samo unutrašnja odluka, već rezultat šire, koordinirane aktivnosti između obavještajnih službi Srbije i Hrvatske, uz direktno političko uplitanje iz regije.
Povod za Vukanovićevu reakciju bilo je gostovanje Siniše Vučinića, bliskog saradnika Aleksandra Vučića i člana Glavnog odbora Srpske napredne stranke (SNS). Vučinić je, govoreći u jednoj emisiji, naveo da je spriječeno “pravljenje novog Željka Komšića” u Vukanoviću, čime je aludirao na političkog aktera koji bi mogao narušiti postojeći balans političkih elita u BiH.
Vukanović je odmah odgovorio, navodeći da je Vučinićevo gostovanje dokaz direktnog uplitanja Srbije i Hrvatske u unutrašnje političke procese Bosne i Hercegovine. Posebno je apostrofirao izjavu da su se srpska BIA i hrvatska SOA, uz podršku Dodikovog i Čovićevog političkog saveza, udružile u cilju da mu onemoguće poziciju ministra sigurnosti. Tvrdi da su te službe, kako Vučinić navodi, dostavile obavještajnoj službi BiH (OSA) medicinsku dokumentaciju o njegovom navodnom liječenju u psihijatrijskoj ustanovi u Srbiji – informaciju koju Vukanović odbacuje kao dio šire kampanje diskreditacije.
Prema njegovim riječima, plan je bio da se putem političkih i sigurnosnih pritisaka:
-
blokira rad Vijeća ministara BiH
-
onemogući funkcionisanje Doma naroda PSBiH
-
spriječi njegovo imenovanje na osnovu navodnih tajnih dosjea
Ova vrsta političko-obavještajnog djelovanja, kako ističe Vukanović, pokazuje koliko je sistem zasnovan na međusobnim pogodnostima i strahu od neovisnih političkih figura. On ne krije ponos što je postao meta tako koordinisane akcije, jer to, kako kaže, znači da njegovo djelovanje predstavlja prijetnju korumpiranom i dogovorenom sistemu moći.
U svom komentaru posebno je naglasio:
-
da se ujedinila politička i obavještajna mašinerija Srbije i Hrvatske
-
da su regionalni lideri spremni žrtvovati demokratiju kako bi očuvali kontrolu
-
da su pojedinci koji se ne uklapaju u postojeću šemu vlasti prepoznati kao opasnost
„Ako se digne kuka i motika, ako se Srbija i Hrvatska udruže protiv jednog čovjeka iz BiH, to nešto znači. To znači da je sistem slab, a da istina i slobodna volja još uvijek imaju moć,“ izjavio je Vukanović, implicirajući da njegov politički angažman podriva strukture koje decenijama kontrolišu politički poredak.
Njegove tvrdnje ne treba posmatrati izolovano. Naime, već duže vrijeme postoji narativ o tome da vanjski akteri, prije svega regionalne sile poput Srbije i Hrvatske, imaju snažan uticaj na procese u Bosni i Hercegovini. Ova situacija postavlja nekoliko ključnih pitanja:
-
Koliko su domaće institucije otporne na vanjske političke i obavještajne pritiske?
-
Da li je obavještajna saradnja između susjednih država zloupotrijebljena za političke obračune?
-
Ko štiti slobodu političkog djelovanja i pravo građana da biraju nezavisne predstavnike?
U svjetlu ovih dešavanja, Vukanovićeva izjava ne predstavlja samo lični stav ili političku defanzivu, već otvara mnogo širu raspravu o suverenitetu BiH, o ulozi tajnih službi u političkom životu i o granicama uticaja koji strani centri moći imaju na unutrašnje procese.
Bez obzira na tačnost konkretnih tvrdnji o medicinskoj dokumentaciji i razmjeni tajnih podataka, činjenica da ovakve optužbe dolaze u javnost, i to iz usta političara koji ima podršku dijela javnosti, pokazuje visok nivo nepovjerenja u sistem i opravdanu zabrinutost za demokratski poredak.
Za kraj, Vukanović podsjeća da nije ucijenjen, nije dio nijedne političko-finansijske zavjere, te da baš zbog toga predstavlja prijetnju svima koji žele zadržati status quo. Njegova poruka je jasna – nije problem u njegovim kvalifikacijama, već u tome što ne pristaje na dogovore koji se sklapaju iza zatvorenih vrata. U vremenu kada politička nezavisnost postaje rijetkost, ovakvi istupi, bez obzira na njihov ton, osvjetljavaju tamne kutove sistema koje većina bira ignorisati.
