U emisiji Polis Televizije Sarajevo, javnost je saznala šokantne i potresne detalje o zlostavljanju koje je kao štićenik SOS dječijih sela BiH pretrpio Abid Hotović. On je podijelio svoja traumatična iskustva iz perioda kada je boravio u SOS selu Sarajevo, od 1997. do 2009. godine.
Hotović je ispričao kako je u Sarajevo došao iz Tuzle 1997. godine, ali nije odmah uselio u SOS selo. On i njegova SOS mama živjeli su na Skenderiji do 1998. godine, a potom su se preselili u SOS selo. “Bio sam sa svojom SOS mamom od 1997. do 2001. godine. Te godine, kada je ona otišla, došle su tri SOS tete koje su se mijenjale do 2007. godine”, rekao je Hotović. Za njega je SOS selo u početku bilo sigurno mjesto za odrastanje, ali nažalost, to se promijenilo.
Abid Hotović je zatim ispričao detalje zlostavljanja koje je trpio. “Zlostavljanje se od strane tri zaposlenice dešavalo od 2002. do 2007. godine”, otkrio je Hotović, dodajući da je zlostavljanje uključivalo kupanje ledenom vodom, udaranje i batinanje do te mjere da je bio crn od batina. “Kada bi dolazilo više rukovodstvo iz Austrije u SOS selo Sarajevo, te žene su me sklanjale kod druge SOS mame da me ne bi vidjeli u tim modricama”, ispričao je. Prema njegovim riječima, zlostavljanje je trajalo jako dugo, a on se često zapitao što je bilo u glavama tih žena koje su to činile. „Na onaj način zlostavljanja, iživljavanja, udaranja, zatvaranja u sobu po dva mjeseca, to izlazi iz svih okvira“, dodao je Hotović.
Nakon izlaska iz SOS sela 2009. godine, Hotović je prešao u Kuću za mlade, koja je također bila u sklopu iste organizacije. Tamo je, međutim, doživio novo zlostavljanje, jer je jedan od zlostavljača bio i voditelj te kuće. Tokom razgovora sa jednom uposlenicom, Hotović je bio natjeran da odustane od prijavljivanja nasilja. “Pozvali su me na sastanak gdje sam, kao što sam i rekao istražiteljima iz Austrije, bio natjeran da kažem da se zlostavljanje nije nikada desilo i da nema razloga da se to širi dalje”, ispričao je. Ova situacija ukazuje na sistemski problem unutar organizacije, koji je, nažalost, bio ignoriran ili zataškan u tom periodu.
Istraga koja je provedena 2021. godine od strane Regionalnog međunarodnog ureda SOS dječijih sela sa sjedištem u Austriji potvrdila je tvrdnje Hotovića. Istraga je dokazala odgovornost tri osobe za nasilno ponašanje, kao i još jedne osobe koja je bila svjesna zlostavljanja, ali nije poduzela odgovarajuće mjere. “Mi u potpunosti stojimo iza nalaza istrage. Imamo nultu toleranciju na nasilje. Ne postoje alibiji i izgovori koji mogu opravdati bilo koji vid nasilja”, izjavio je Malik Garbija, direktor SOS dječijih sela u BiH. On je dodao da osobe koje su prepoznate kao počinitelji nasilja više ne rade u organizaciji.
Na reakciju iz organizacije UNICEF-a osvrnula se Nineta Popović, voditeljica Odjela za komunikacije UNICEF-a BiH, koja je izjavila da oni, iako često primaju prijave, ne rade direktno sa korisnicima, već sa vlastima i nevladinim organizacijama. UNICEF se, prema njenim riječima, fokusira na kreativne projekte s partnerima na terenu, a ne na individualne slučajeve zlostavljanja.
Međutim, Nives Jukić, ombudsman za ljudska prava BiH, naglasila je ozbiljnost situacije. „Očigledno da nasilje postoji, a odgovornost je svih nas. Ako u ovom trenutku ijedno dijete trpi nasilje, a postoje svjedoci koji na to ne reagiraju, mi smo u ozbiljnom problemu“, istakla je Jukić, ukazujući na potrebu za hitnim sistemskim promjenama.
Abid Hotović je hrabro ispričao svoju priču, koja se tiče ne samo njegovih vlastitih iskustava već i šireg problema unutar sistema koji je trebao pružiti zaštitu djeci, a nažalost nije. Ovo je podsjetnik na to koliko je važno da organizacije, poput SOS dječijih sela, imaju jasne mehanizme zaštite za djecu, kao i da se nasilje nikada ne smije ignorirati ili zataškavati.
