Politička scena u Republici Srpskoj (RS) ponovo se našla u središtu pažnje nakon što je postalo jasno da će opozicione stranke pokušati da se suprotstave vlasti zajedničkim kandidatom na prijevremenim izborima za predsjednika entiteta. Ova odluka dolazi u trenutku duboke političke krize, u kojoj se nalazi i entitet i sama država Bosna i Hercegovina, a sve nakon što je Centralna izborna komisija BiH (CIK) najavila raspisivanje izbora usljed oduzimanja mandata Miloradu Dodiku.

Podsjetimo, Dodik je pravosnažno osuđen na jednu godinu zatvora i šest godina zabrane obavljanja javnih funkcija, jer nije provodio odluke visokog predstavnika. Time je otvoren prostor za nove izbore, iako je vladajući SNSD sa svojim partnerima u Narodnoj skupštini RS-a pokušao osporiti njihovo održavanje.

Uprkos Dodikovim izjavama da izbora neće biti, opozicione partije vjeruju da će vlast ipak morati istaknuti kandidata, posebno ukoliko opozicija postigne dogovor i izađe jedinstveno. Upravo taj element – zajednički nastup – postao je ključna tema među opozicionim strankama.


Različiti politički akteri opozicije imaju svoje stavove o predstojećim izborima. Situacija se može sumirati ovako:

  1. Srpska demokratska stranka (SDS) – kao najveća opoziciona partija, preuzima ulogu predvodnika procesa. Najavili su da će 7. septembra održati sjednicu Glavnog odbora, na kojoj će odlučiti hoće li istaknuti kandidata i da li će on biti zajednički izbor opozicije. Prema neformalnim dogovorima, upravo SDS ima „pravo prvenstva“ da predloži kandidata.

  2. Partija demokratskog progresa (PDP) – zvanično je ranije zauzela stav da se ne treba učestvovati na izborima, ali njen lider Draško Stanivuković ostavio je prostor za dogovor, pa čak i predložio ideju da kandidat bude neko „iz akademske zajednice“, čime bi se poslala poruka o stručnosti i neutralnosti.

  3. Lista za pravdu i red – njeni predstavnici otvoreno podržavaju zajedničkog kandidata. Zagorka Grahovac, zastupnica u NSRS-u, naglasila je da je postignuta načelna saglasnost da se udruže sve opozicione snage i zajedno nastupe, jer je to jedini način da se suprotstave režimu SNSD-a.

  4. Narodni front – na čelu sa Jelenom Trivić, ova stranka je jasna u svom stavu da su prijevremeni izbori jedan od „načina prevazilaženja ustavno-pravne i političke krize“. Trivićeva je poručila da je vrijeme da opozicija pokaže jedinstvo i da SDS vodi taj proces.

Opozicioni lideri su se sastali u Banjoj Luci na neformalnom sastanku, koji je mnogima poslužio kao znak da postoji ozbiljna namjera da se prevaziđu nesuglasice i da se konačno istupi jedinstveno.


Ipak, unutar opozicije i dalje postoje određene dileme. Dok SDS čeka odluku svojih organa, situacija je dodatno zakomplikovana unutrašnjim previranjima u toj stranci. Naime, predsjednik Milan Miličević podnio je ostavku u julu, pa je potrebno raspisati izbore i za novog lidera SDS-a. Đorđe Milićević, član Predsjedništva stranke, upozorio je da je „RS suočena s možda najvećom krizom još od Dejtona“ i da SDS ima odgovornost da brzo donese odluke, ne samo o izborima nego i o svom unutrašnjem ustrojstvu.

On je naglasio da se istovremeno urušavaju institucije RS-a, jer je jasno da Sud BiH smatra da Dodik ne može obavljati funkciju predsjednika, što dovodi u pitanje i legitimitet buduće vlade. Milićević je izrazio uvjerenje da će SNSD, uprkos javnim porukama, ipak imati svog kandidata, jer iskustvo pokazuje da njihovi stavovi često mijenjaju smjer „preko noći“.


Sa druge strane, PDP zauzima umjereniju poziciju. Nenad Vuković, član Predsjedništva PDP-a, izjavio je da je ključno prevazići „animozitete“ unutar opozicije i okupiti se oko zajedničkog cilja – smjene aktuelne vlasti. On naglašava da opozicija ne smije nastupati samo s idejom promjene radi promjene, nego da mora ponuditi i novi model vladavine. Prema njegovom mišljenju, eventualni kandidat SNSD-a mogao bi značajno uticati na odluke opozicije, jer će izbor političkog protivnika odrediti i strategiju kampanje.


Zanimljivo je da su i neki predstavnici vladajuće stranke, poput Sanje Vulić, naglasili da će SNSD morati zauzeti stav ukoliko opozicija istakne kandidata. To pokazuje da ni unutar Dodikovog kruga nema potpune sigurnosti u politiku bojkota.

U konačnici, opozicija se suočava sa složenim zadatkom: kako prevazići međusobne razlike i stati iza jednog imena. Ako u tome uspiju, mogli bi se ozbiljno približiti vlasti u RS-u. Ako ne, Dodikov SNSD će još jednom profitirati od podjela.


Ova situacija otkriva nekoliko ključnih činjenica:

  • Institucionalna kriza u RS-u nastavlja se i produbljuje, jer se odluke Suda BiH direktno sukobljavaju s političkim porukama vlasti.

  • Opozicija je svjesna da bez zajedničkog kandidata nema realne šanse protiv SNSD-a.

  • SNSD, iako javno prijeti bojkotom, vjerovatno će ipak učestvovati, jer bi izostanak izborne utakmice mogao biti tumačen kao priznanje slabosti.


Zaključak je da će naredni mjeseci biti presudni za opoziciju u RS-u. Ako pronađu kompromis i istupe jedinstveno, to bi moglo otvoriti novu političku dinamiku i ugroziti dugogodišnju dominaciju Dodika i SNSD-a. No, ako prevladaju stari sukobi i lične ambicije, opozicija bi mogla još jednom propustiti priliku.

Jedno je sigurno – bitka za predsjednika RS-a neće biti obična izborna borba, već test političke zrelosti opozicije i kapaciteta institucija BiH da sprovedu odluke i održe demokratski proces.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here