Ehlimana Kurgaš, iza svog vedrog lica i blagog osmijeha, skriva nevjerovatnu životnu priču o borbi s gubitkom sluha i nadilaženju velikih prepreka. Rođena je s oštećenim sluhom, a do šeste godine izgubila je sluh na desno uho. Kasnije, tokom srednje škole, potpuno je oglušila. Uz bolne upale uha, suočavala se i s društvenim pritiscima zbog mahrame koju je nosila, što je dodatno otežalo njen život.
Ehlimanina priča dobija preokret nakon neobičnog sna u kojem je vidjela poslanika Muhammeda, a.s., koji joj je ukazao na lijek koji će joj kasnije vratiti sluh. Kao dijete, njeni roditelji su primijetili da slabije čuje te su tražili pomoć od doktora. Nakon operacije uklanjanja trećeg krajnika, njen sluh se samo pogoršao. Doktori su prognozirali povratak sluha u pubertetu, ali se to nikada nije dogodilo. Uz pomoć majke, Ehlimana je pokušavala razne prirodne lijekove, ali bez uspjeha.
Upale su bile stalni problem, a situacija se dodatno pogoršala kada je krenula u srednju školu. Ehlimana je zbog bolesti bila prisiljena mijenjati škole, a problemi sa sluhom su utjecali na njenu svakodnevnicu, kao i na odnose s vršnjacima i profesorima. Posebno teške su bile situacije zbog mahrame, zbog čega se osjećala izolovanom.
Tokom jednog ramazana, Ehlimana se posebno posvetila molitvama i dovama, tražeći izlaz iz svoje teške situacije. Upravo tada je imala san u kojem joj je poslanik Muhammed, a.s., spomenuo maslinu. Nakon toga, roditelji su joj donijeli maslinovo ulje s umre, koje je počela redovno konzumirati. Nakon deset dana korištenja maslinovog ulja, desilo se čudo — osjetila je jak zvuk pucanja u ušima, nakon čega je povratila sluh. Taj trenutak, kad je prvi put normalno čula glas svoje majke, bio je ispunjen suzama radosnicama.
Ehlimana ističe da ljudi često ne cijene čulo sluha dok ga ne izgube. Nakon povratka sluha, trebalo joj je vrijeme da se navikne na normalne zvukove i tonove, jer joj je cijeli život bio ispunjen tišinom. Uprkos izazovima, Ehlimana je uvijek nalazila utjehu u pisanju i čitanju. Napisala je četiri romana i dvije zbirke pjesama, a njene knjige pjesama su bile objavljene uz podršku Općine Hadžići. Iako još nije odlučila da objavi svoje romane, jer smatra da treba da „sazriju“, Ehlimana vjeruje da će njeni rukopisi moći vjerno prenijeti iskustva života između zvuka i tišine.
Ehlimanina priča je više od borbe sa zdravstvenim problemima — to je svjedočanstvo o nevjerovatnoj snazi, upornosti i vjeri. Ona nas podsjeća koliko su važne nade, vjera u bolju budućnost i neprestano traganje za rješenjem, bez obzira na sve prepreke.
stav.ba
